Američka vojska uključena je u hrpu sukoba na Bliskom istoku. Ironično, a ujedno i tragično, radikalni islamisti protiv kojih se navodno bori produkt su upravo politike Washingtona.
Američko Središnje Zapovjedništvo (CENTCOM), koje zapovijeda svim američkim jedinicama na Bliskom istoku, stvoreno je tek početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, najvećim dijelom kao odgovor na sovjetsku intervenciju u Afganistanu, te potencijalnu prijetnju od masivnijeg sovjetskog oklopnog napada južno prema Perzijskom zaljevu.
SAD su potpomagale, financirale i naoružavale afganistanske mudžahedine tijekom osamdesetih godina. Uvelike su potpomagale i svog saveznika Saudijsku Arabiju, koja je bila pokrovitelj arapskim ekstremistima uključenima u afganistanski džihad.
Nakon sovjetskog poraza većina mudžahedina, od kojih su mnogi bili krajnje ekstremni, grupirala se u lokalne paravojne skupine devedesetih godina prošlog stoljeća, na temelju čega se, uz podršku mnoštva nezaposlenih i osiromašenih mladih Afganistanaca profilirao talibanski pokret. Mnogi talibanski vođe u prošlosti su se borili protiv Sovjeta, i to uglavnom koristeći američko oružje i pomoć.
Arapski dobrovoljci koji su se borili u Afganistanu vratili su se u svoje zemlje radikalizirani, a jedan od tih „afganistanskih Arapa“ bio je i njihov vođa Saudijac Osama bin Laden.
Američka podrška Saudijskoj Arabiji nastavila se i dalje, a njeni korjeni sežu još u četrdesete godine prošlog stoljeća. Amerikanci su sa Saudijcima stvorili savršen biznis, oružje za naftu.
Čak i u sukobima prije sovjetske intervencije u Afganistanu, saudijska vlast učestalo je potpomagala islamske funamentaliste protiv arapskih nacionalista i socijalističkih režima od sjeverne Afrike do južne Azije.
SAD su više zabrinjavali sekularni nacionalisti, poput egipatskog Gamal Abdel Nassera. U jemenskom građanskom ratu u šezdesetima, SAD su preko Saudijaca potpomagale vjerske, rojalističke snage, protiv sekularnih nacionalista koje je podupirao Nasser.
Još u to vrijeme započela je saudijska praksa ulaganja milijardi dolara u gradnju islamskih centara i promicanja netolerantnog vehabijskog učenja islama u zemljama diljem Bliskog istoka i okolice, praksa koja se nastavila do danas.
SAD su provele većinu hladnoratovskog razdoblja potpomažući vjerska kraljevstva i pokrete, protiv sekularnih pokreta.
Stvari su se naoko promijenile nakon napada 11.09.2001., napada u kojem je od 15 napadača njih 19 bilo iz Saudijske Arabije, no unatoč tome Saudijci su i dalje ostali najveći američki saveznici na Bliskom istoku, naravno, nakon Izraela. U to vrijeme postojala je jedna značajnija internacionalna islamistička teroristička skupina – Al Qaeda. Petnaestak godina kasnije, nakon svih tih američkih intervencija po Bliskom istoku, takvih skupina ima sve više i više.
Danas se SAD u Iraku bore protiv ISIL-a, odnosno njegovih ostataka, a ta skupina nije niti postojala prije američke intervencije i svrgavanja režima Saddama Husseina, koji pak nije imao nikakve kontakte s Al Qaedom. Lokalni ogranci te organizacije rasli su i prikupljali regrute kao odgovor na američki neoimperijalizam u tim zemljama. ISIL, kao najradikalniji odgovor inkubirao se ponajviše u američkim vojnim zatvorima u Iraku.
U Jemenu su SAD suodgovorne za saudijsku terorističku kampanju bombardiranja i blokade zemlje. Pored ubijanja civila, izazivanja gladi i širenja kolere, taj rat samo je dodatno potaknuo rast Al Qaede u toj zemlji. Da bi stvar bila još apsurdnija, saudijski zračni napadi u potpunosti ignoriraju tu terorističku skupinu, a bombariraju isključivo Hutije, šijtske pobunjenike koji su saveznici s Iranom.
Još 2011. godine američki predsjednik Obama naredio je svrgavanje režima u Libiji. Muammar Gaddafi zasigurno nije bio najdemokratskije ustrojen vladar, no njegovo rušenje bez plana tko će ga naslijediti samo je potaknulo rast islamista. Zemlja se podijelila u dvije paradržavice u kojima vlada bezvlašće i kriminal, dok islamističke plemenske skupine s povećim arsenalom oružja siju strah, te djeluju i u južnijim pograničnim državama.
U Siriji se pak SAD nalaze u pomalo nezavidnoj situaciji, dok se navodno bore protiv ISIL-a, istovremeno potpomažu razne druge islamističke skupine koje se pak prezentiraju kao „umjerena oporba“. Također, u toj zemlji prisutni su i drugi regionalni igrači, poput Turske, Irana, Rusije i Assadovog režima. Povrh svega, Saudijci i ostali američki saveznici ponajviše su doprinijeli naoružavanju i financiranju islamističkih skupina protiv kojih se SAD navodno bore.
