Svake godine u kolovozu, baltički narodi prisjećaju se takozvanog „Baltičkog puta.“ Gotovo svaka obitelj ima neka sjećanja na taj mitski događaj, koji se dogodio 23. kolovoza 1989. Ove godine, 23. obljetnica obilježena je u glavnom gradu Latvije, Rigi, gdje su se zajedno vijorile estonske, latvijske i litvanske zastave, dok su događaju prisustvovali predstavnici Poljske i Ukrajine ispred Spomenika slobode.

Dana 23. kolovoza 1989., više od dva milijuna ljudi u Latviji, Litvi i Estoniji, ustalo je protiv komunizma načinivši živi lanac koji se protezao od dvorca Tompea u Tallinu u Estonij, preko Rige u latviji, sve do tornja Gediminas u Vilniusu, kroz sve tri zemlje. To je jedan od najvećih i najimpresivnijih političkih događaja, koji se ikad pojavio u svijetu, a koji je kulminirao konačnim oslobođenjem i osamostaljenjem triju baltičkih zemalja nakon pada Sovjetskog Saveza. „Baltički put“ organizirale su tri skupine: estonska Rahvarine, latvijski Narodni front i litvanski Sajūdis. Sve to u doba kada još nije bilo Interneta, a niti mobitela.

Datum ovog povijesnog čina – 23. kolovoza – odabran je namjerno kako bi podsjetio svijet na ilegalnu okupaciju baltičkih zemalja putem pakta Molotov-Ribbentrop, koji je sklopljen upravo na taj dan 1939., pri čemu su tadašnja Njemačka i SSSR potajno podijelile područja utjecaja, pri čemu su baltičke zemlje ostale u rukama Sovjeta.

Kao što je većini poznato, nakon Drugog svjetskog rata, Sovjeti su negirali postojanje ovog pakta i prema službenoj propagandi, sve tri zemlje navodno su dobrovoljno pripojene SSSR-u.

Već 1987. i 1988., 23. kolovoza predstavljao je veliku glavobolju za komunističke vlasti, a posebno KGB. Jedna od prvih većih demonstracija, održana je 1987., koja je brutalno ugušena od strane Sovjeta. Međutim, 1988. prosvjedi su se ponovili, a mnogi su bili inspirirani bivšim političkim zatvorenicima Latvije i njihovom prvom političkom skupinom Helsinki-86.

Noseći svijeće s crnim povezima te plakate koji su podsjećali na kriminalnu podjelu i dogovor iz 1939., baltički narodi pokazali su kako 50 godina lažne propagande i pranja mozga nije moglo izbrisati sjećanja i znanje o nekoć neovisnim zemljama, nasilnoj okupaciji i osjećaju ljubavi prema slobodi i domovini.

Sudionici „Baltičkog puta“ jednostavno su zahtjevali slobodu i neovisnost svojih zemalja, a događaj je svakako privukao veliku medijsku pažnju upravo zahvaljujući gotovo nemogućem – organiziranju više od dva milijuna ljudi u tri različite zemlje da pruže jedni drugima ruke i oforme ljudski lanac u znak otpora represivnoj diktaturi.