Fenomen današnjice je od svega stvarati mitove i religiju. Danas kao religije u tom pogledu imamo spolnu orijentaciju, pobačaje, kulturološki marksizam, etnomazohizam nogomet, stranačku pripadnost, materijalizam, konzumerizam i još štošta drugog. Svaka religija ima svoje zagovornike i protivnike koji ne mogu bez demonizacije suparnika, od čega nije pobjegla niti banalnost zvana prehrana.

Od veganske prehrane, umišljeni biljojedi su neminovno stvorili religiju i fanatizam prema kojem vjeruju da su humaniji i duhovno viši jer ne ubijaju i ne jedu životinje ili njihove proizvode. Nasuprot tome, svejedi su uvrijeđeni provokacijama o „primitivizmu“ i negativnim mišljenjem biljojeda o njima kao „ubojicama“ nevinih životinja, pa je neminovno moralo doći do apsurdnih sukoba.

U moru tragikomičnih mitova i neznanja o prehrani te uopće o načinu funkcioniranja ljudskog organizma, očekivano je da prednjače primitivizam, baljezganje i međusobna vrijeđanja mahom renomiranih nutricionističkih bioloških „stručnjaka“.

Biljojede se tako redovno promatra kao ljevičarsku bagru koja nastoji drugima nametnuti svoju religiju svetosti životinja. Svejede se pak tretira kao primitivne krvožedne barbare koji samo čekaju kad će nešto priklati.

Naši preci su neupitno jeli sve i većina ljudi ima organizam predviđen da jede sve, izuzev onih koji od rođenja imaju zdravstvenih problema ili ih steknu zbog bilo kojeg od tisuća razloga.

No, osim što smo sposobni jesti sve, sposobni smo se i prilagoditi specifičnim vrstama prehrane. Neki tako odabiru LCHF prehranu, drugi se okreću bilju, treći jedu sve itd.

Ono što svi prehrambeni religiozni fanatici zaboravljaju jest to da je neovisno o izboru prehrane, najbitnija stvar ravnomjeran unos svih potrebnih sastojaka za normalnu funkciju organizma. Ugljikohidrati, proteini, masti, vitamini i minerali moraju se unositi u ravnotežnom odnosu. U suprotnom, neravnoteža nosi bolest.

Iz ovog je vidljivo zašto prehranu nekima pripisujemo kao religiju. Zato jer ju gledaju ideološki, a ne biološki. Nešto poput onoga kada se pretilost promatra kao estetski, a ne zdravstveni problem. Kada takvu ideologiju namećete gaženjem drugih, logično je da će nastupiti sukob, banalan sukob.

Tragedija modernog društva leži u tome da su pobornici ove ili one prehrane često egocentrični pojedinci koji smatraju da znaju više od drugih i da samim time imaju pravo tvrditi da je nešto ispravnije. Svejedi tako potpuno pogrešno smatraju da biljna hrana ne sadrži proteine, željezo i vitamin B12.

Ironije radi, proteina u bilju ima koliko ti srce poželi jer proteine koji su potrebni ljudima kroz vanjski unos čini 9 aminokiselina koje se može naći u raznim oblicima povrća i žitarica. Željezo je također zastupljeno u bilju, ali je potrebno više vitamina C za njegovu apsorpciju u organizam. Vitamin B12 nije nešto što se proizvodi unutar životinja, već ga stvaraju mikroorganizmi na bilju i može se konzumirati kao dodatak prehrani.

Da, biljna hrana poštedit će život neke životinje, no ako netko neinformiran uđe u taj svijet, ne gine mu ništa manje zdravstvenih problema od nekog mesoždera. S druge strane, činjenica je da se svejedi danas prežderavaju mesom, uslijed čega je i došlo do industrijalizacije mesne proizvodnje, uvođenja steroida i hormona ubrzanog rasta.

Potražnja je diktirala ponudu, pa se paradoksalno mesojedi žale na hiperprodukciju mesa uzgojenog na posve neprirodan način. No, industrijalizirala se i biljna prehrana kojoj je cijena za mnoge i dalje previsoka, iako su njihovi apetiti zapravo previsoki.

U eri kada živimo da bi jeli, a ne obrnuto, logično je da se materijalizam proširio i na prehranu, pa se i od nje morala napraviti religija.

Apsurdno je i krajnje licemjerno da mnogi „humani“ zagovornici prava životinja i biljne hrane potiču recimo ubijanje ljudskih fetusa i nimalo ne reagiraju na primjerice religijske rituale ubijanja životinja kao što su oni islamski ili židovski.

Nasuprot njima, apsurdno je i da svejedi tako žestoko zagovaraju obžderavanja mesom, dok je očito da i to šteti zdravlju ljudi, a da se žale na industrijalizirani proces proizvodnje mesa i slične probleme.

Niti jedna prehrana neće naprosto nestati zato što se dva suprotna tabora napadaju, niti će društvo nametanjem novih vrsta religija biti išta drugačije od onog protiv kojeg se zagovornici tih religija navodno bore.

Istovremeno, i jedni i drugi ignoriraju mnogo raširenije i trenutno ozbiljnije društvene zdravstvene probleme poput opijanja, pušenja ili narkomanije.

Prehrana je bila i ostala izbor pojedinca. Njen jedini smisao je očuvanje zdravlja i ravnoteža. Sve suprotno tome je bolest. Kada započnu verbalni ratovi, ta bolest više nije samo fizička.