Blood Axis naziv je jednog od predstavnika glazbenih žanrova neofolka i post-industriala. Oformljen je 1989. u SAD-u, a tematika glazbe uobičajeno je kontroverzna za ovakvu vrstu glazbe.

Glazbeni projekt osnovao je Michael Moynihan, nakon što je 1989. održao turneju u Japanu, sa svojim prethodnim multimedijalnim projektom Coup de Grace.

Prvo izdanje Blood Axisa bile su dvije skladbe, Lord of Ages, koja je sadržavala tekst Kiplingove pjesme o Mithri, te Electricity. Zbog dobre prihvaćenosti pjesama u Europi, uslijedile su još dvije pjesme koje su se pojavile na kompilaciji Im Blutfeuer.

Godine 1995., Blood Axis konačno objavljuje svoj prvi studijski album The Gospel of Inhumanity.

Album je sadržavao dio opusa Johanna Sebastiana Bacha te Sergeja Prokofieva, izmiješane s elektroničkim zvukovima. Moynihan je u pjesme ubacio i snimke Ezre Pounda koji čita vlastito prozno djelo The Cantos.

Tekstovi Nietzschea i Longfellowa također su bili dijelom albuma koji je započeo isječkom iz poznatog filma The Wicker Man.

The Gospel… je gotovo bez ikakve promocije dobio niz pozitivnih ocjena, pa je čak 1996. upao i među 10 najboljih albuma britanskog magazina Terrorizer.

Blood Axis tek 1997. održava svoj pravi koncert uživo u Švedskoj, a naredne godine kreće i na europsku turneju.

Nakon izdavanja albuma, Moynihan angažira Annabel Lee, kao stalnu članicu koja projektu doprinosi svojim vokalima, violinom, violom, harmonikom te drugim instrumentima.

Novi zvuk time se znakovito odmaknuo od elektronske glazbe, a sve veći fokus stavljen je na akustiku, dok je tematika okrenuta germanskom politeizmu te uvlači brojne tradicionalne zvukove, među kojima se mogu naći i oni iz Irske.

Godine 2001., Blood Axis izdaje split album Absinthe: La Folie Verte, izrađen u suradnji s grupom Les Joyaux De La Princesse, a čija je tematika konzumacija absinta u Parizu tijekom kasnog 19. i početkom 20. stoljeća.

Moynihana je u ljeto 1991. u stanu posjetila i Tajna služba SAD-a zbog navodnog planiranja atentata na tadašnjeg predsjednika Georgea H. W. Busha. Nakon testiranja na poligrafu, bilo kakve optužbe su odbačene.

Unatoč brojnim optužbama da je „fašist“ ili „neo-fašist“, Moynihan je takve etikete odbacio naglašavajući da je riječ tek o tipičnim pojmovima koje koriste „anti-ovi i anti-oni tipovi aktivista.