„Bolonja“ – pretvorba visokog obrazovanja u nisko?

Untitled

Bolonjski proces ili popularnije „bolonja,“ je u stvari Bolonjska deklaracija koja je potpisana u Bologni 19. lipnja 1999., a u njoj su sudjelovali europski ministri obrazovanja koji su donijeli odluku o reformi visokog obrazovanja u Europi.

Hrvatska je ovu deklaraciju potpisala 2001. godine, a koju godinu kasnije krenuo je i proces implementacije u naše školstvo. Prvi fakulteti s uvedenom „bolonjom“ u Hrvatskoj bili su FER i FSB.

Ciljevi „bolonje“ bili su povećanje kvalitete visokog obrazovanja, ali i stvaranje jedinstvenog visokoobrazovnog sustava u kojem će se vrednovanje znanja odvijati, osim po ocjenama, također i prema ETCS bodovima. Međutim, koliko je zapravo sama kvaliteta bolja?

Hrvatski problem prvenstveno je bio u tome što su fakulteti polovično uvodili i provodili ovaj proces, a čest je slučaj bio da su se na leđima studenata „lomila koplja“ birokracije i polu-provedenih procesa. Nerijetko su u svemu tome svoju ulogu imali i sami profesori, koji program „bolonje“ nisu provodili kako je zamišljeno, nego po nekoj svojoj logici. Jasno, rezultati takvog procesa često su bili nezadovoljavajući.

Generalno gledano, mnogi su bili nezadovoljni jer se mijenja nešto što je usvojeno i stvarano dugi niz godina te se naravno teško izvući iz toga i u kratkom rouku promijeniti način rada.

Sama ideja Bolonjskog procesa doista jeste dobra, ali jednako tako očekivano je i da je promjena studentskih programa naišla na brojne prepreke. Nagla i ubrzana promjena tih programa rezultirala je i brojnim pomanjkanjima, jer su se određeni kolegiji morali sažeti iz višesemestralnih u jednosemestralne te je na taj način automatski „srezano“ znanje potrebno za postizanje određene stručnosti studenata.

Danas, nakon više od 10 godina od uvođenja „bolonje“ na hrvatske studije, mnogi i dalje tvrde upravo to – ideja „bolonje“  je dobro zamišljena, ali loše provedena. To su uglavnom izjavili i ispitanici u istraživanju EduCentra, odnosno njih oko 52 posto.

Petina ispitanika tvrdi da bi određene promjene bile pozitivne iako pod tim promjenama ne smatraju uvođenje „bolonje.“ Oko 19 posto ispitanih navodi kako je obrazovni sustav sasvim dobro funkcionirao i ranije, dok tek 6 posto tvrdi da je „bolonja“ sasvim u redu.

Među negativnim komentarima studenata i onih koji su završili studije po „bolonji“ najčešće se navodi činjenica da studiji nisu usklađeni s onim što se od „friško diplomiranih“ očekuje na tržištu rada. Taj problem leži upravo u činjenici koju smo ranije spomenuli, a to je da su programi često „srezani“ na „bitnije od bitnog,“ ali još je veći problem u tome što se studentima često ne pruža uvid u praktične primjene onoga što uče.

Par godina nakon uvođenja Bolonjskog procesa, odnosno, nakon što su prvi prvostupnici dospjeli na tržište rada, poslodavci su počeli i uviđati probleme s „rupama u znanju.“ To se ponajviše odnosilo na tehničku struku, gdje su studenti dobili neke teorijske osnove, ali očito nedovoljno praktične primjene istih.

Sve u svemu, reklo bi se „ni vrit ni mimo,“ jer priča uvijek ima dvije strane – nekima je bolje, nekima ne. Studentima često nije jasno što se od njih očekuje nakon studija, a jednako tako mnogi nemaju previše interesa za većim znanjem, već za što lakšim prolaskom kroz studij. Pritom treba posebno napomenuti da znanje, ocjene i redovnost često nisu uzajamno vezani, iako postoje i iznimke. Pored toga, poznata „hrvatska priča“ po pitanju zapošljavanja također ne djeluje motivirajuće, pa je pitanje bi li bez „bolonje“ doista bilo nešto bolje ili ne.

Bolonjski proces, odnosno njegova funkcionalnost, bi se u krajnjoj liniji mogao možda detaljnije istražiti, a sami programi mijenjati prema logici i stvarnim potrebama na tržištu rada. Paralelno s time, javno bi se trebala obznaniti potražnja po pitanju zanimanja, što bi nekima možda dalo i bolje smjernice i motivaciju za učenjem.

Hoće li se išta od toga doista ostvariti, vidjet ćemo u budućnosti. Poznavajući hrvatski mentalitet, lakše je sve pustiti da ide slobodnim tokom.

Autor: Ivica Mandekić