Calcio fiorentino, još poznat pod nazivom Calcio storico (povijesni nogomet) je možda i najraniji oblik nogometa koji se razvio u 16. stoljeću u Italiji. Nekoć prilično popularan, za ovaj sport smatra se da je nastao na Piazza Santa Croce u Firenci.
Calcio je u to vrijeme bio rezerviran uglavnom za plemiće, a igre su znale biti prilično nasilne kad bi se rasplamsao žar borbe. Francuski kralj Henrik III. komentirao je Calcio kao „premali da bude rat, a preokrutan da bude igra“, nakon što je 1574. godine prisustvovao natjecanju u Veneciji, održanom njemu u čast.
Popularnost Calcia počela je opadati već početkom 17. stoljeća, te je polako počeo padati u zaborav. No, 1930. godine ponovno je revitaliziran kao sport, i to ovaj put kao sport za široke mase. Danas se jubilarno svake godine održava turnir na Piazza Santa Croce u Firenci, tijekom trećeg tjedna u lipnju. Pošto se radi o gradskom turniru, na turniru tradicionalno sudjeluju četiri ekipe koje predstavljaju četiri gradske četvrti Firence:
Santa Croce / Azzurri (Plavi)
Santa Maria Novella / Rossi (Crveni)
Santo Spirito / Bianchi (Bijeli)
San Giovanni / Verdi (Zeleni)
Nakon polufinalnih utakmica kojima započinje turnir, pobjednici se sučeljavaju u finalu koje se održava 24. lipnja, kad se obilježava Ivanje, dan sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika Firence.
Kroz povijest su ove utakmice često završavale ozbiljnim ozljedama natjecatelja, a bilo je čak i smrtnih slučajeva.
Moderna verzija Calcia ne razlikuje se puno od svojih povijesnih korijena, koji dopuštaju udaranje rukama, laktovima, nogama, hrvanje, praktički se radi o mješavini nogometa i MMA borbe.
Naravno ipak postoje neka ograničenja, nisu dopušteni udarci protivnika dok je na podu, a zbog smrtnih ozljeda u prošlosti zabranjeno je i udaranje protivnika u glavu. Zabranjeno je i da više od jednog igrača napadne protivnika. Kršenje ovih pravila vodi izbacivanju iz igre.
Utakmice, ili bolje rečeno borbe, traju 50 minuta, a igraju se na pješčanom terenu dimenzija 80 puta 40 metara. Bijela linija razdvaja teren na dva identična kvadratna polja, dok se golovi obiju ekipa rasprostiru duž čitave širine terena.
Svaka ekipa ima 27 igrača, te nema zamjena za ozljeđene ili izbačene igrače. Ekipe su sastavljene od 4 vratara (Datori indietro), 3 obrambena igrača (Datori innanzi), 5 veznih igrača (Sconciatori) i 15 napadača (Innanzi).
Klupa kapetana i stjegonoše nalazi se na sredini mreže, odnosno gola svakog tima. Oni ne sudjeluju aktivno u igri, ali mogu organizirati igru svojeg tima i povremeno preuzeti ulogu suca, uglavnom kako bi smirili svoje igrače ili prekinuli tučnjavu.
Sudac i šest linijskih sudaca nadgledaju susret u suradnji sa sucem – delegatom, koji se nalazi van terena. Sudac je odgovoran za nadgledanje da susret protječe prema pravilima, te ulazi u teren kako bi održao disciplinu među natjecateljima i prekinuo tučnjave.
Odmah pri početku utakmice lopta se nalazi na sredini terena, a 15 napadača iz svakog tima započnu tučnjavu s ciljem da izmore protivnika i onesposobe čim više igrača. Nakon što je dovoljno igrača izbačeno iz igre, ostali igrači dolaze, uzimaju loptu i kreću prema protivničkom golu.
Od tog trenutka, igrači pokušavaju učiniti sve što je moguće da ubace loptu u protivničku mrežu. Pritom je važno da precizno ciljaju gol, jer svaki put kad igrač promaši protivnički gol i lopta ode preko mreže, protivnik dobiva pola boda. Igra završava nakon odigranih 50 minuta i ekipa s boljim rezultatom pobjeđuje.
Bitno je spomenuti da igrači ne dobivaju nikakvu naknadu za igru, pa čak niti za pobjedu. Pobjednici dobiju besplatan ručak, a igra se isključivo za prestiž i slavu.
