Cijepljenje poticano društvenim pritiskom, moralnim i emocionalnim ucjenama

Iako medicinska struka i praksa pokazuju da su cjepiva nesigurna i upitne učinkovitosti zbog potrebe za pridržavanjem istih mjera kao i prije cijepljenja, brojni će pokleknuti pod društvenim pritiskom, moralnim i emocionalnim ucjenama.

Ako pitate ljude zašto su se cijepili, većina će vam prvo reći da žele povratak u „normalu“, da žele putovati, obilaziti kafiće, restorane, klubove i kina pokazujući nekakav QR kod koji navodno „jamči“ da neće zaraziti nekog.

Kada se pogledaju službene riječi medicinske struke, cijepljenje zapravo nije jamac nikakve sigurnosti, već je iluzija sigurnosti potaknuta i poticana medijskim napisima koje promoviraju uglavnom vlasti – iste one koje narod blago rečeno prezire jer djeluju isključivo u vlastitom interesu.

Kako bi se cijepljenje provelo po planu do famozne brojke od 70 posto stanovnika, vlasti brojnih zemalja pribjegle su uobičajenim metodama koje su zapravo tiranske.

Zastrašivanje i sijanje panike

Od samih početaka pandemije, medijima se širi panika neprekidnim objavama o brojkama navodno zaraženih i umrlih. Ne zaboravimo pritom da se uporno ignorirala činjenica da su testovi nepouzdani, kao i to da se nad umrlima nije provodila obdukcija radi utvrđivanja stvarnog uzroka smrti. Prema WHO-vim preporukama, svi umrli zaraženi koronavirusom automatski su klasificirani kao žrtve Covida-19, bez obzira na stvaran uzrok smrti.

Iskrivljena percepcija uz prateće „mjere“ očekivano je kod mnogih stvorila tjeskobu, strah i paniku te željno iščekivanje promjena na staro ili „novo normalno“.

Moralne i emocionalne ucjene

Javnosti su se putem medija učestalo ponavljalo da nepoštivanjem i nepridržavanjem mjera mogu zaraziti i potencijalno doslovno ubiti svoje bližnje.

Očekivano, svi su promptno reagirali pridržavanjem mjera, ali se u podsvijesti stvorila tjeskoba i trauma da bi ukidanje mjera moglo rezultirati – ubijanjem najbližih.

„Spas“ je ponuđen u obliku ekspresno razvijenog eksperimentalnog cjepiva – nečega o čemu se čitavo vrijeme naveliko pričalo i što su mnogi prihvatili kao izlaz, ne razmišljajući kritički, isključujući svaki oblik skeptičnosti.

Dakako, svako opiranje i kritika cjepivu proglašena je „teorijom zavjere“ bez obzira tko takve kritike iznosio.

Društveni pritisak u takvom obliku rezultat je djelovanja na ljudske emocije preko prethodno spomenutih ucjena. Propaganda je donekle uspjela. Donekle, jer još ima onih koji razmišljaju kritički i logički.

Društveni pritisak i diskriminacija

Cijepljenje je dobrovoljno, to se svugdje ponavlja. Dakako, licemjerne vlasti istovremeno preko medija šalju sasvim drugu poruku objavama o najčišćoj diskriminaciji svih onih koji se ne žele cijepiti.

Tako se cijepljenima omogućuje sloboda putovanja, ulasci na željena mjesta, uživanje u glazbenim, kazališnim i drugim događanjima. Sve ono „staro normalno“, ali pod „novo normalno“ pravilima. Bez QR koda ilitiga „covid putovnice“, nema ništa.

Kako je takva diskriminacija potekla od samih vlastodržaca, navodno to nije diskriminacija nego motivacija za cijepljenje.

Navodno se trenutno ne može dobiti otkaz zbog odbijanja cijepljenja. Međutim, poslodavci će sasvim očito pronaći način kako da zastraše ili zaprijete radnicima koji odbijaju cijepljenje. U današnja vremena pojam „otkaz“ mnogima ledi kosti, posebice onima o čijoj plaći ovise obitelji.

Doista, ako upitate cijepljene osobe zašto su se cijepile, većina će vam reći da su to učinili zbog propusnice, povratka normalnom životu ili zbog straha od gubitka posla. Gotovo nitko se ne cijepi da bi zaštitio vlastito zdravlje – jedinu stvarnu i iskonsku imovinu koja zapravo najviše vrijedi.

Paradoksalno društvo izgubljeno u prostoru i vremenu

Zdravstvene agencije i vlasti nastoje se hvaliti „velikim“ postotkom cijepljenih u želji da javnosti pokažu kako to navodno „svi“ rade, te da se poveća društveni pritisak na non-inoculati grupu.

Što očekuje one koji odbijaju cijepljenje, možemo samo nagađati. Što god nagađali, može i ne mora biti točno. Vrijeme će to pokazati kao i uvijek.

No, razdoblje od početka pandemije pokazalo je kako funkcionira psihologija mase u praksi. Serviranje zastrašujućih „slika“ stvorilo je tjeskobu i strah. Kao „najbolje“ rješenje ponuđeno je ono koje nudi veliki rizik za ljudsko zdravlje i ono se kao takvo i dalje propagira.

U svemu tome mase su očekivano izgubljene. Povjerenje u institucije vlasti, medicine, a posebice farmacije je kod nekih posve nestalo, dok su drugi postali fanatici i slijepi sljedbenici istih.

Rezultat svega je vidljivi raskol unutar društva, iluzija zdravstvene sigurnosti, gomilanje laži i dezinformacija, mitomanija.

Podsjeća to na vrijeme pred Domovinski rat, kada su preko noći dojučerašnji susjedi i prijatelji postali „smrtni neprijatelji“ jer su različite nacije i vjere.

Nadajmo se samo da nešto slično tome neće nastupiti. Da će ljudi bez obzira na cijepljenje ili necijepljenje ostati barem malo pribrani, logični, svjesni i razumni u ovom cirkusu u kojem su svi žrtve, a samo oni na vrhu tirani.

Ne ponovilo se.