Dio sudaca Europskog suda za ljudska prava su bivši vođe i aktivisti Sorosevih organizacija

Nitko nikad ne bi pomislio da bi se nešto takvo moglo dogoditi tragikomičnom pravosuđu.

Europski centar za zakon i pravosuđe (ECLJ) objavio je rezultate 6-mjesečnog istraživanja u kojima se navodi sukob interesa grupe sudaca koji su u bliskoj vezi sa organizacijama Georgea Sorosa.

Istraživanjem je utvrđeno da je pri sudu Europskom sudu za ljudska prava (ECHR) aktivno 7 nevladinih organizacija čiji su članovi također među sucima. Najmanje 22 od 100 sudaca koji su radili u ECHR-u između 2009. i 2019., bivši su članovi osoblja ili vođe tih nevladinih organizacija.

Među spomenutim organizacijama najviše se ističe zaklada Otvoreno društvo osuđivanog financijskog kriminalca i društvenog uzurpatora Georgea Sorosa. Čak 18 od spomenutih 22-oje sudaca sudjelovalo je na slučajevima koji su povezani sa Sorosevom zakladom.

Problem naoko ne bi postojao da su suci prethodno bili plaćeni aktivisti nevladinih organizacija, što je također upitno. Međutim, kada su te iste organizacije ili njihovi pravni predstavnici aktivni sudionici i pokretači pravnih slučajeva na ECHR-u, javlja se sukob interesa.

Tijekom razdoblja od 10 godina otkriveno je i 88 „problematičnih slučajeva“ u kojima su suci upravljali slučajevima u kojima su sudjelovale nevladine organizacije za koje su ti isti suci prethodno radili.

U jednom takvom slučaju iz 2018., 10 od 14 nevladinih organizacija koje su pokrenule slučaj, bile su financirane od strane zaklade Otvoreno društvo, a 6 od 17 sudaca na slučaju bili su povezani s tom istom Sorosevom organizacijom.

Kao jedan od primjera ističe se bugarski sudac Yonko Grozev, koji je kao vođa Pravne inicijative zaklade Otvoreno društvo branio degenerike iz skupine Pussy Riot u slučaju iz 2018. u Rusiji. Nedugo nakon toga upravo je Grozev izabran za jednog od sudaca ECHR.

Izvještaj također ističe takozvane „dužnosnike za ljudska prava“, poput povjerenika za ljudska prava u Vijeću Europe između 2012. i 2018. po imenu Nils Muiznieks. On je godinama radio kao plaćeni aktivist zaklade Otvoreno društvo u Latviji te je svoj položaj koristio za kampanju protiv „anti-Soros“ zakona u Mađarskoj.

Bizarnostima naravno nema kraja, jer je demokratski sustav pravosuđa zasnovan na korupciji, a ne pravdi ili dokazima. Primjerice, izvještaj navodi i da zaklada Otvoreno društvo godišnje potroši 90 milijuna dolara na uzurpiranje europskih zemalja. Ta cifra nadmašuje budžet ECHR-a u iznosu od 70 milijuna dolara.

Istovremeno, monopolu osuđivanog financijskog kriminalca nad pravosuđem doprinosi i činjenica da od 2012. nevladine organizacije sudjeluju u izbornim procedurama sudaca pri ECHR-u. Tako te organizacije mogu predlagati svoje ljude koji će potom lobirati u njihovu korist.

Na primjer, godine 2018., u jednom slučaju vezanom uz Albaniju, dvojica od trojice kandidata bili su izvršni djelatnici zaklade Otvoreno društvo; jedan od njih je i izabran za slučaj.

Bizarnost je tim veća što suci ECHR-a ne moraju imati nikakvo pravosudno iskustvo. Čak 51 od 100 sudaca koji su sjedili u ECHR-u od 2009., nikad nisu bili suci prije toga. Naprotiv, oni su vrlo često djelatnici ili aktivisti nevladinih organizacija koje uglavnom rade u interesu Sorosa.

ECLJ je nakon svog istraživanja uspio tek – pokrenuti peticiju kako bi se tobože riješio problem pristranosti i očitih sukoba interesa.

Apsurdnost europskog pravosuđa pod sjenom „demokracije“ pokazala je svu svoju nakaradnost činjenicom da Europljani u stvarnosti nemaju nikakva prava niti ikoga briga za njih.