Smrt još jednog osuđivanog kriminalca u SAD bio je povod za novo divljanje, palež i pljačku – događanja koja ni sa kakvim prosvjedima nemaju veze. Za sve su očekivano krivi – bijelci.

Statistike jasno ukazuju da su crnci, iako još uvijek relativno manjina, najviše zastupljeni u nasilnim zločinima. Međutim, pomno plasirane medijske histerije dale bi naslutiti da je priča obrnuta. Dokazano je da je navodni rasizam policije prema crncima u SAD-u obična laž.

Slučaj Georgea Floyda

George Floyd bio je osuđivani kriminalac koji je uhićen zbog plaćanja računa u trgovini krivotvorenom novčanicom od 20 dolara. Prilikom privođenja opirao se uhićenju te je završio na podu. U tim trenucima žalio se da ne može disati te je ubrzo ustanovljeno da mu je i srce stalo. Odvezen je u bolnicu gdje je proglašen mrtvim.

Obdukcijom je utvrđeno da Floyd nije ugušen, kako su tvrdile glasine utemeljene na osnovu činjenice da je policajac klečao na njegovom vratu.

Naprotiv, obdukcijom je ustanovljeno da je Floyd imao zdravstvenih problema koji su dodatno pogoršani uporabom sile tijekom uhićenja kojem se Floyd opirao. Akutni zastoj rada njegova srca rezultat je bolesti koronarne arterije, a obdukcija je pokazala da nije umro zbog gušenja ili davljenja, kao i da je vrlo izgledno bio pod utjecajem opijata, o čemu je izvijestio The Washington Times.

Ipak, policajac Derek Chauvin, koji mu je pritisnuo vrat koljenom, što rade i drugi policajci u slučaju opiranja uhićenju, optužen je za ubojstvo i prijeti mu 25 godina zatvora.

Klasično zaluđivanje masa u stilu Le Bonove teorije

Gustave Le Bon pomno je opisao psihologiju masa koja se odaje najsirovijim oblicima divljaštva potaknuta pomno biranim prizorima. Upravo na toj osnovi divljaštvo se iznova proširilo američkim gradovima.

U medijima je to divljanje prikazano pod pojmom „prosvjedi“. Pitamo se, kakve veze s prosvjedima imaju prizori pljačke, paleža i razbijanja svega što se nađe na putu razularenoj masi?

Glavnu i apsurdnu ulogu u svemu ima li su i pojedini mediji svojim karakteristično imbecilnim izvještavanjima s poprišta divljanja te davanjem prostora kojekakvim „analitičarima“ koje se može nazvati najobičnijim anti-bjelačkim rasistima.

Tako je primjerice MSNBC-ova blamaža iz Minneapolisa pokazala jad i bijedu novinarstva i tipični debakl pristranih medija, kada je reporter te medijske kuće izjavio kako je riječ „većinom o prosvjedu“ i da oni „nisu općenito nestašni“ dok iza njega bukti plamen iz zapaljene zgrade.

Ništa manje pristran nije niti naširoko ofucan CNN, poznat po svojim debaklima i lažima. Ovaj put, priliku za „analizu“ uzroka crnačkog divljanja dobio je izvjesni „politički komentator“ Van Jones. U svom iznošenju teza, on izjavljuje:

Čak i najliberalnija i dobronamjerna bijela osoba ima virus u svom mozgu koji se trenutno može aktivirati.

To neumorno podsjeća na rasističku uvredu koju je svojedobno iznio izraelski ministar vanjskih poslova Yisrael Katz, tijekom nedavnih poljsko-izraelskih prepucavanja.

Svaki Poljak isisao je antisemitizam zajedno s majčinim mlijekom,rekao je Katz.

Neumorne statistike kao dokaz laži mrzitelja bijelaca

Gledajući statistike ubojstava prema rasnoj osnovi, crnci u SAD-u najveće su žrtve nasilja od strane – crnaca. Istovremeno, najveći broj smrtnih slučajeva od policijskih pucnjava otpada na – bijelce.

Primjerice, 2018. godine ubijeno je 3315 bijelaca, od toga su u 2677 slučajeva ubojice bili bijelci, a u 514 slučajeva crnci.

U istom razdoblju ubijeno je 2925 crnaca, od čega su u 234 slučaja ubojice bili bijelci, a čak u 2600 slučajeva crnci.

U pogledu ubojstava od strane policije, kao žrtve uvelike prednjače bijelci, a ne crnci, kao što se to servira u medijima.

Tijekom razdoblja između 2017. do uključivo 2020., prikupljeni podaci jasno pokazuju da su policajci ubili ukupno 1268 bijelaca i 698 crnaca.

Izvor: Statista

Po kojim osnovama se onda crnci mogu prezentirati kao navodne žrtve rasizma policajaca?

Samoviktimazicja bazirana na lažima i opravdanjima vlastitog neuspjeha

Crnačka samoviktimizacija odavno počiva na teoriji navodnog ugnjetavanja od strane bijelaca. Ako je crnac siromašan, krivci su bijelci; ako je nezaposlen, krivci su bijelci; ako je kriminalac, krivci su bijelci; ako je neškolovan, krivci su bijelci. Štogod da se negativno događa crncima, krivci su bijelci.

Iako crnačka populacija u SAD danas ima sva prava i mogućnosti kao i svi ostali, za svaki neuspjeh ne ponestaje izmišljenih opravdanja. U želji da sebe dodatnu prikažu kao žrtve, neki redovito pribjegavaju i lažiranju i izmišljanju takvih „zločina iz mržnje“.

Još jedna žrtva rasizma… | Izvor: Wizard Varnish

Paradoksalni začarani krug u takvoj okolini je neizbježan. Crnci svoje stanje opravdavaju bjelačkim rasizmom, pritom se ponašajući upravo onako kakvim ih rasisti karakteriziraju.

Teško je pritom ne zamijetiti da većina „prosvjednika“ ne mari uopće za nekog ubijenog crnca, već koristi priliku za stjecanje imovine pljačkom trgovina. Redovita je to slika i prilika „prosvjeda“ sličnih onima u Fergusonu 2014., kada su također izrežirani masovni neredi na osnovi sličnog događaja u kojem je ubijen crni kriminalac.

Slika i prilika jada i bijede usiljene „različitosti“

SAD i prateće stanje po pitanju kriminala, getoizacije, rasne segregacije i vječitih tenzija savršen je primjer da su bajke o različitosti u suživotu etničkih skupina najobičnija utopija kultur-marksističkih luđaka i etnomazohista.

Diljem svijeta u svim periodima povijesti čovječanstva, različite kulture etničkih skupina nisu nikada mogle ostvariti miran suživot. Stvari se po tom pitanju nisu promijenile ni danas, a neće se promijeniti niti u budućnsoti.

Iz tog razloga neki su pribjegli drugoj ideji – istrebljenju jednih i drugih miješanjem svih rasa. Takav je primjer izvjesnog Richarda von Coudenhove-Kalergija koji je svoju teoriju o budućnosti Europe iznio u knjizi Praktischer Idealismus. Ta teorija poznatija je i pod nazivom „Kalergijev plan“, koju su apsurdno i bezuspješno pokušali demantirati domaći „fact checkeri“.


Nepoznate činjenice o ropstvu u Americi