Dječji križarski pohod: Tisuće djece marširalo prema Svetoj zemlji ali se nikad nisu vratili

Untitled-1
Dječji križarski rat 1212. (Izvor: Wikimedia Commons)

Dječji križarski rat jedan je od najneobičnijih i ujedno tragičnih događaja koji se dogodio u srednjovjekovnoj Engleskoj. Godine 1212., desetci tisuća samozvanih, nenaoružanih dječjih križara krenulo je iz sjeverne Francuske te zapadne Njemačke kako bi osvojili Jeruzalem od muslimana. Iako nikad nije službeno odobren, sam pohod bio je potpuna katastrofa. Nitko od djece zapravo niti nije došao do takozvane Svete zemlje, već se za mnoge tvrdilo da su prodani u roblje, a tisuće ih se nikad nije vratilo.

Između 11. i 13. stoljeća, europski kršćani pokrenuli su nekoliko križarskih ratova protiv muslimana koji su kontrolirali Svetu zemlju. Uz ove velike križarske pohode, Katolička crkva također je odobrila mnogo manjih pohoda protiv svojih neprijatelja. Oni su uključivali Albigenški pohod (1208. – 1241.), kojeg je cilj bio izbrisati katarske heretike u južnoj Francuskoj, ali i Sjeverni križarski pohodi (1193. – 1920.) protiv starovjeraca na sjeveru Europe. Ipak, jedna od najbizarnijih epizoda u povijesti križarskih ratova je vjerojatno takozvani „Dječji križarski rat,“ koji se dogodio 1212.

Prema dostupnom izvoru iz 13. stoljeća, Chronica regia Coloniensis (Kraljevska kronika Kölna), Dječji križarski rat započeo je oko Uskrsa ili Pedesetnice 1212.:

Tisuće dječaka, u dobi od šest godina, pa do pune zrelosti, napustilo je plugove ili kolica koja su vozili, ovce na ispaši i sve ostalo što su radili. Učinili su to unatoč željama njihovih roditelja, rođaka i prijatelja, koji su ih pokušali odvratiti. Odjednom su jedan za drugim trčali da uzmu križ. I tako, u skupinama od po 20, ili 50, ili 100, uzeli su zastave i počeli svoj put prema Jeruzalemu.

Djeca su tvrdila da je u pitanju božanska volja koja ih je navela da krenu u taj križarski rat. Unatoč tome, njihova ekspedicija na kraju nije postigla svoju namjeru. „Neki su se vratili u Metz, drugi u Piacenzu, drugi čak i u Rim. Ipak, ostali su otišli u Marseille, no jesu li došli do Svete zemlje ili nešto drugo, ostaje neizvjesno.“ Autor završava sa sumornom porukom: „Jedna stvar je sigurna: da od tisuća koje su ustale, samo mali dio njih se vratio.

‘The Children’s Crusade’ by Gustave
Slika dječjih križara Gustava Doréa (Izvor: Wikimedia Commons)

Novije verzije priče navode da su postojale zapravo dvije odvojene skupine djece u ovom križarskom pohod. Prva skupina došla je iz Francuske, predvođena dječakom sa sela koji se zvao Stephen od Cloyesa. Dječak je tvrdio da mu se Krist ukazao u snu i dao mu pismo iz raja. Stephen je okupio grupu mladih sljedbenika u gradu Vendôme, a zatim je marširao prema Saint-Denisu, u blizini Pariza, gdje je namjeravao proslijediti sadržaj svog „pisma“ francuskom kralju Filipu II. Međutim, kralj nije bio oduševljen mladim križarom niti se zamarao oko sastanka s njim te im je rekao da ide kući. Iako su neki poslušali kraljev savjet i otišli kući, mnogi drugi zauzeli su njihovo mjesto. Navodno je Stephen uspio okupiti 30 000 djece i odvesti ih u Marseille, odakle su trebali prijeći Mediteransko more na putu prema Svetoj zemlji.

U isto vrijeme, druga „vojska“ dječjih križara okupljala se u Njemačkoj. Njihov vođa bio je dječak iz Kölna po imenu Nicholas, a prema zapisima, on je okupio 50 000 sljedbenika. Za razliku od Stephena, Nicholasovi sljedbenici uključivali su i određeni broj starijih osoba, iako one nisu bile u vodstvu. Ovi križari putovali su iz Njemačke u Italiju, preko Alpa, a tvrdi se da su čak imali susret s papom u Rimu. Dok je papa pohvalio djecu zbog njihove hrabrosti, također im je rekao da su premladi za takav pothvat. Uslijed toga, mnogi su se vratili u Njemačku, a mnogi od njih su umrli na putu. Nekoliko odlučnih ukrcalo se na brodove prema Svetoj zemlji, a zatim su potpuno nestali iz povijesti.

Iako se dječji križarski rat spominje u više od 50 kronika koje datiraju iz 13. stoljeća, mnogi dovode u pitanje istinitost tih zapisa te sumnjaju da je u pitanju tek uljepšana verzija onoga što se zapravo dogodilo.

Dječji križarski pohod nije bio križarski rat u pravom smislu, budući da ga papa nije pozvao niti odobrio. To je prije bio popularni pokret čiji detalji su ostaju i dalje nepoznati i teško im je ući u trag, a također je bio potaknut žarom vjerskog fanatizma koji je nažalost kroz čitavu povijest odnio previše života uzalud.

Izvor: Ancient Origins