Hrvatske vlasti, policija i pravosuđe već godinama ignoriraju i zanemaruju problem ponašanja Roma u Hrvatskoj, a posebice u Međimurju, pri čemu žrtve konstantnog terora ostaju obični hrvatski građani. Problem je to koji ne jenjava, a o njemu se uvijek govori na način kojim se krivnja prebacuje upravo na žrtve i fiktivni sustav.

Romska zajednica, uz tek rijetke iznimke, pod krinkom „diskriminacije“ i „siromaštva“, vječito se žali na tobožnju nemogućnost integracije i uklapanja u društvo, unatoč tome što u Hrvatskoj imaju sva zajamčena prava, pa čak i pojedine privilegije.

Neuspjelo školovanje

Nerijetko se školovanje ističe kao veliki problem Roma, pa se tako pokazalo da je prošle godine samo troje Roma završilo osnovnu školu u Međimurskoj županiji. Kao razlog problemima u školi navodi se – slabo poznavanje hrvatskog jezika, unatoč tome što romske obitelji u Hrvatskoj žive – desetljećima.

U Hrvatskoj oko 70 posto njih prekine srednjoškolsko obrazovanje, unatoč tome što ih sustav nigdje ne diskriminira te imaju sva prava kao i Hrvati.

Primjer bizarnosti po tom pitanju je odluka Ministarstva obrazovanja koje je Međimurju dodijelilo 2.5 milijuna kuna iz EU fondova, za integraciju Roma u školski sustav, štogod da to značilo.

U Zagrebu se primjerice romskim učenicima i studentima nude povlaštene stipendije na etničkoj osnovi, uz uvjet da im prosjek ocjena mjesečno bude veći od 3! U tom slučaju, svaki srednjoškolac dobiva 35 posto prosječne zagrebačke plaće od oko 6800 kuna, dok je studentima namijenjeno 50 posto.

Očekivano, takvi rezultati daju i porazne statistike po pitanju zaposlenosti Roma, gdje tek njih 8 posto radno sposobnih ima posao.

Opravdavani kriminal i nasilje

Kriminal i nasilje uvelike su zastupljeni među romskom populacijom. Naime, samo u Međimurju oko 70 posto kriminalnih djela počine – Romi. Izgovori za to su po tradiciji: siromaštvo, nezaposlenost, diskriminacija itd. Dakako, činjenica da su i mnogi Hrvati siromašni, nezaposleni, a i diskriminirani te se ne bave kriminalom niti su nasilni, pritom se uvijek magično izostavlja.

Stanovnici malih međimurskih mjesta i sela najčešći su svjedoci sustavnog ignoriranog terora od strane romske manjine. Krađe u trgovinama, prijetnje noževima, prijetnje pištoljima, paleži, pljačke imanja i fizički napadi na mještane redovita su pojava na koje se Međimurci žale već godinama. Posljednji primjer je mjesto Držimurac/Strelac, koje godinama trpi teroriziranje, čak i na lokalnom groblju.

Niti međimurski učenici nisu bili pošteđeni nasilja romskih vršnjaka, što se nerijetko odvijalo izvan nastave, na putu do škole.

Policija po tradiciji sliježe ramenima, a u neka romska naselja poznata po pucnjavama i obiteljskom nasilju kažu da više i ne zalaze, jer iz njih izlaze – s oštećenim automobilima.

Terora nisu pošteđene niti životinje, pa su najčešće žrtve divljaštva i sadizma u romskim naseljima psi koje se muči i ubija na najbrutalnije načine. Unatoč tome što su i borbe pasa ilegalne, one se neometano odvijaju u nekim romskim selima, a pravosudni sustav takva nedjela također ignorira.

Prije nekoliko godina čak je i čakovečki gradonačelnik ostao bez psa, za kojeg su Romi nakon otmice tražili – otkupninu. Pas je srećom prošao bez ozljeda, a naknadno je vraćen gradonačelniku.

Siromaštvo i diskriminacija kao poznati izgovor

Paradoksa po pitanju „siromaštva“ ne nedostaje, kad su Romi u pitanju. Tako je krajem prošle godine ekipa emisije Provjereno pokazala kako dio Roma u Međimurju uredno troši socijalnu pomoć u – kockarnicama! Službeni podaci govore da upravo u ovom području od oko 10.000 Roma čak 97 posto njih prima socijalnu pomoć.

Ista emisija nešto ranije je također pokazala i kako pojedini Romi u skupim luksuznim automobilima odlaze bez imalo srama u pučku kuhinju u zagrebačkoj Pešćenici.

Javnosti su vjerojatno poznati slučajevi u kojima je Grad Zagreb želio preseliti dio Roma u naselje Sveta Klara, zbog čega su se mnogi stanovnici ovog mjesta žestoko pobunili očekujući – geto u svom kraju.

Slična situacija viđena je i s novoizgrađenim naseljem Sopnica-Jelkovec (Novi Jelkovec), gdje su Romi „u najam“ dobili stanove na socijalnoj osnovi, zajedno s nekolicinom hrvatskih socijalnih slučajeva. Brojni kupci stanova naprasno su odustajali od kupovine nakon saznanja o ovoj odluci.

Pokazalo se i da preseljeni Romi nisu imali nakanu plaćati niti najam, niti režije jer su – socijalni slučajevi. U isto vrijeme, svjedoci smo da se niz hrvatskih „socijalnih slučajeva“ izbacuje iz stanova jer nakon gubitka posla – ne mogu plaćati kredite.

Zaključak u stilu „priča se nastavlja“

Zaključak svega je da se u klimavom sustavu, oronule države s mlitavom vlasti i kilavim pravosuđem ne može očekivati i računati na pravednost, poštenost i sigurnost. Jer po tradiciji, u demokratskom sustavu mnogo je lakše naći niz neutemeljenih izgovora umjesto riješiti problem. Pritom su „rasizam“, „diskriminacija“ i slične ofucane fraze redovna jednosmjerna retorika upiranja prstom radi skretanja pažnje s očitog.