Danas se hormoni za promjenu spola mogu davati američkoj djeci već u dobi od osam godina, putem istraživačkog programa koji podupire vlada, usprkos rizicima koje ti lijekovi predstavljaju za zdravlje djece.

Zamislite da date osmogodišnjim djevojčicama testosteron,“ rekao je dr. Michael Laidlaw. Endokrinolog koji je putem Zakona o slobodi informiranja otkrio da je minimalna dob za davanje spolnih hormona snižena sa 13 na 8 godina, što je slučaj koji se pojavio u velikoj petogodišnjoj studiji koja se provodila u Dječjoj bolnici u Los Angelesu, prenosi RT.

Laidlaw je okrivio Nacionalni institut za zdravlje (NIH) za „dopuštanje neetičkih istraživanja na djeci i adolescentima.“ On također navodi da je dr. Johanna Olson-Kennedy, koja je vodila studiju u Los Angelesu, dobila 5,7 milijuna dolara od NIH-a.

U nedostatku bilo kakve kliničke indikacije da je to dobra ideja ili da je to uopće zdravo za djecu, takvi eksperimenti koriste se za pomicanje vremenskog rasporeda u afirmativnoj terapiji promjene spola, vjeruje Laidlaw.

On je čak sugerirao da malo toga može spriječiti istraživače da tek tako uklone spolne žlijezde na četverogodišnjem ili petogodišnjem djetetu koje se identificira kao transrodno, što se može učiniti u želji za blokiranjem puberteta koji bi potvrdio njihov spolni identitet.

Djeca koja imaju tek osam ili devet godina mogu dobiti blokatore razvoja puberteta – koji zaustavljaju razvoj njihovog biološkog spola, a što služi kao priprema za uzimanje spolnih hormona koji daju sekundarne spolne karakteristike suprotnog spola – prema smjernicama Endokrinog društva i Američke akademije za pedijatriju (AAP).

Lijekovi za tu svrhu nisu odobreni od strane FDA i zato moraju biti propisani bez oznaka, a njihove poznate nuspojave uključuju prekid normalnog razvoja mozga i kosti, kao i povećani rizik od srčanog udara, moždanog udara i različitih vrsta raka.

U notornoj “progresivnoj” rodnoj klinici Tavistock u Velikoj Britaniji djevojčice koje su tretirane ovim lijekovima patile su od povećanih emocionalnih problema, nezadovoljstva vlastitim tijelima, a bilo je i samoozljeđivanja, otkrio je profesor s Oxforda Michael Biggs.

Što je još gore, blokatori puberteta primjenjuju se na potpuno neznanstvenoj osnovi, kazao je Laidlaw oslanjajući se na „rodni identitet“ djeteta kao primarni kriterij za pokretanje tretmana.

Ne postoji objektivni test za dijagnosticiranje toga,“ rekao je on, „ali mi dajemo vrlo štetne terapije bez objektivne dijagnoze.

Zagovornici ovakve terapije promjene spola umanjuju njene rizike za zdravlje djece i mladih, posebice činjenicu da je ona nepovratni proces koji će tu djecu izgledno učiniti neplodnom, unatoč njihovoj mentalnoj nesposobnosti da uopće shvate što to znači.

Oni medicinski stručnjaci koji su još uvijek pri zdravom razumu nazvali su ovaj proces „zlostavljanjem djece“, a sve je više i onih koji takav proces nazivaju najvećom pogreškom u životu.

Zanimljivost je i činjenica da roditelji, koji svoju djecu povjeravaju liječnicima misleći da oni najbolje znaju što m je potrebno, zanemaruju da je smjernice o skrbi za spolnu transformaciju djeteta napisalo 12 osoba, od kojih više od polovice nije uopće medicinske struke, tvrdi dr. Maran Rutiliano.

Prema njenim tvrdnjama, na čelu te skupine stoji 25-godišnja transrodna osoba te jedan od liječnika koji je radio u klinici gdje je svako dijete koje je došlo na konzultacije proglašeno „prikladnim“ za promjenu spola.