Ljevičarski ekstremisti često imaju jake psihopatske i narcisoidne crte i koriste svoju “antirasističku” borbu kako bi dali oduška svojim sadističkim tendencijama i grandioznoj slici o sebi. To je prema novom istraživanju, prenosi New York Post.
Nova studija objavljena je u znanstvenom časopisu Current Psychology.
Istraživači opisuju lijeve ekstremiste kao ljude s “mračnom osobnošću” koji koriste ideologiju kao alat za sebične ciljeve.
“Prema ovom principu, pojedinci s mračnim osobnostima — poput jakih narcisoidnih i psihopatskih osobina — privlače se određenim oblicima političkog i društvenog aktivizma koje mogu koristiti kao sredstvo za zadovoljenje vlastitih potreba usmjerenih na ego umjesto da zapravo rade za društvene pravda i jednakost”, pišu istraživači.
Konkretno, određeni oblici aktivizma psihopatima pružaju “prilike za pozitivno samopredstavljanje i iskazivanje moralne superiornosti, za stjecanje društvenog statusa, za dominaciju nad drugima i za sudjelovanje u društvenim sukobima i agresiji kako bi zadovoljili svoje potrebe željne uzbuđenja”.
Studija također pokazuje da mnogo puta sami ljevičarski ekstremisti teško žive onako kako podučavaju. Borba protiv “rasizma” i sličnog često se koristi kao paravan za neobuzdano ponašanje.
Oni također mogu zadovoljiti svoje narcisoidne osobine osuđujući druge koji ne dijele njihove “progresivne vrijednosti”, kao i dominirati drugima uskraćujući neistomišljenicima slobodu govora i podvrgavajući ih nasilju.
Često se radi o ljudima koji i sami imaju “privilegiranu pozadinu” i koji svoj aktivizam narcisoidno grade prema sebi umjesto da ostvare “ravnopravnost” za manjinske skupine za koje tvrde da se bore, navode istraživači.
“Manjinske skupine trebale bi biti svjesne narcisoidnih ‘neprijatelja’ unutar njihovog aktivističkog pokreta, budući da ti pojedinci mogu preoteti njihove probleme i tako smanjiti uspjeh aktivizma na mnoge načine”, upozoravaju istraživači.
