Različiti prirodni elementi pomiješani sa utjecajem baltičkih plemena te Vikinga i Samija utemeljili su finsku mitologiju. Ona je kao takva preživjela u narodnoj tradiciji kroz pjesme i folklor koje neki Finci i danas prakticiraju.

Finska mitologija slična je drugim indo-europskim mitologijama, no ima svoje posebnosti. Primjerice, najsvetija životinja drevnih Finaca bio je medvjed, čije ime se nije smjelo izgovarati na glas. Razlog tome je taj što se on smatrao utjelovljenjem predaka te se njega često nazivalo raznim zamjenicama poput mesikämmen („medova šapa“), otso („onaj s obrvama“), kontio („stanovnik zemlje“), metsän kultaomena („zlatna jabuka šume“). Međutim, medvjeda se nikad nije smatralo božanstvom.

Svijet živih

Drevni Finci vjerovali su kako je svijet nastao eksplozijom velikog ptičjeg jajeta. Gornji pokrov jajeta činio je nebo koje je poduprto stupom na Sjevernom polu, koji se nalazio ispod zvijezde Sjevernjače.

Božica Rauni

Smatralo se kako se nebeski svod vrti oko Sjevernjače, a samim time su se kretala i nebeska tijela. Vjerovalo se i kako se na Sjevernom polu nalazi vrtlog kroz kojeg su duše svih umrlih odlazile u Tuonelu – zemlju mrtvih.

Na rubovima zemlje, za koju su vjerojatno smatrali da je također ravna ploča, nalazio se Lintukoto – dom ptica. Ptice su za stare Fince imale veliki značaj, pa se smatralo da u ovoj toploj regiji ptice žive tijekom zime, a da se u krajeve vraćaju prateći Mliječnu stazu koja je zvana Linnunrata. Ovaj naziv i danas se koristi za Mliječnu stazu.

Ptice su imale važnu ulogu donošenja duše čovjeku pri rođenju i odnošenja duše nakon njegove smrti. U pojedinim krajevima ljudi su u kući držali Sielulintu, drvenu figuru ptice koja je sprječavala da duša ne zaluta ili da se ne izgubi u snovima. Šamanska vjerovanja isticala su da duša noću tijekom spavanja izlazi iz tijela i posjećuje različita mjesta.

Svijet mrtvih

Tuonela, zvana još i Manala ili Pohjola, naziv je za zagrobni svijet u koji su odlazili svi mrtvi ljudi, neovisno o tome kakvi su bili za života. Taj svijet opisan je kao mračan i beživotan, gdje mrtvi snivaju vječan san.

Tuonela

U Tuonelu su iz svijeta živih ući jedino šamani tijekom transa, kako bi od predaka tražili savjet. Da bi tamo došli, morali su prijeći mračnu rijeku samo ukoliko imaju za to opravdani razlog. Duše šamana morale su zavarati čuvare Tuonele da su doista mrtvi.

Osim Tuonele postojalo je i mjesto zvano Kyöpelinvuori, gdje su odlazile žene koje su umrle kao djevice.

Bogovi i demoni

Glavno božanstvo drevnih Finaca bio je Ukko, bog neba, groma, vremenskih prilika i usjeva. Po tome je sličan nordijskom Thoru te baltičkom Perkunasu. Jednim dijelom poistovjećuje ga se i sa starijim finskim božanstvom Ilmarinenom koji je kasnije postao manje božanstvo kojem se pripisuje stvaranje magičnog mlina blagostanja Sampo.

Ukkovo oružje činili su čekić, sjekira i mač kojima je izazivao grmljavinu. Oluje je uzrokovao i vožnjom svoje kočije po oblacima. Ukkov čekić zvan Vasara navodno je bio načinjen od kamena, pa su šamani skupljali kamene sjekire vjerujući da one posjeduju moć izlječenja i uništavanja.

Ukko

Među drugim božanstvima ističu se Ahti – bog dubina i riba. Njega se prikazivalo kao mračno i čudljivo božanstvo koje živi na litici okruženoj vodom i oblacima.

Zatim je tu Akka, ženski duh i ženska polovica boga Ukka. Ona je božica plodnosti, ženske snage i zemljine magije.

Kave (Kaleva) je drevni bog neba, dok je kasnije postao božanstvo mjesečevog ciklusa.

Louhi (Loviatar) je gospodarica smrti i podzemnog svijeta Tuonele.

Perkele, koji se i danas koristi kao naziv za đavla, bio je izvorno bog groma te se tumači i kao ranija verzija Ukka.

Turisas je smatran bogom rata, slično Tyru u nordijskoj mitologiji.

Kalevala

Kalevala je danas jedno od najvažnijih književnih djela Finske, koje se uvelike veže na finsku mitologiju. Ova epska poeziaj nastala je u 19. stoljeću te sje simbol nacionalnog identiteta Finaca.

U Kalevali je na bajkoviti način opisano stvaranje svijeta. Dok u neko neodređeno doba još nisu postojali Sunce, Mjesec niti Zemlja, postojali su samo zrak i beskrajno more ispod njega te jedna božica zvana Rauni.

Njoj je dosadila ta monotonija te se svojim tijelom protegnula preko morskih valova. Na nebu se tada niotkud pojavio veliki orao koji se umoran spustio na koljeno božice gdje je sagradio i gnijezdo. U njega je položeno šest zlatnih jaja i jedno željezno. Međutim, kada se božica pomaknula, jajas u se otkotrljala iz gnijezda te su se razbila.


Lemminkäinen – mitski finski heroj i glavni protagonist
Kalevale

Od ljuski zlatnih jaja nastali su nebo i površina Zemlje, a od željeznog oblaci. Nakon što je Rauni spustila svoju glavu u more, uvojci njene kose oformili su niz finskih rijeka i 40.000 jezera.

Rauni je kasnije postala Ukkova žena te je božanski par postao predmetom štovanja, budući da je Rauni i stvorila prvog čovjeka.

Kalevala opisuje i kako su se Finci borili protiv Laponaca, tada navodno neprijateljskog i divljeg naroda, dok su u borbi koristili magične moći runa.