Francuska: Stari samostan pretvoren u prihvatni centar za imigrante zbog nove najezde na Calais

© PHILIPPE HUGUEN/AFP/Getty Images
© PHILIPPE HUGUEN/AFP/Getty Images

Bivši katolički samostan u gradu Troisvaux na sjeveru Francuske pretvoren je u prihvatni centar budući da broj imigranata u Calaisu ponovno raste.

Novi smještaj, otvoren u kolovozu, predviđen je kao hitno rješenje sa 100 kreveta namijenjenih imigrantima koji se i dalje vraćaju u Calais, nakon rušenja poznatog logora „Džungla“ prošle godine.

Samostan je prenamijenjen u prihvatni centar na zahtjev francuske vlade, prenosi L’Express, dok je početkom 20. stoljeća izgrađen kako bi služio kao dom za 80 cistercitskih opatica koje su lokalno postale poznate po izradi sira. Posljednja opatica napustila je župu 2012., iako je lokalna organizacija nastavila s tradicijom proizvodnje sira.

Grad i župa postali su danas dom za imigrante iz Eritreje, Somalije te Čada – zemlje u kojoj nema ni traga ratnim sukobima – od kojih većina želi ući u Britaniju.

Ovdje mogu ostati, spavati, dobro jesti i razmotriti svoju situaciju,“ izjavio je Claude Picarda, koji vodi centar. Dodao je i kako se u novom centru nalaze imigranti kojima je odbijen azil u Njemačkoj te drugim zemljama, što znači da isti nisu deportirani.

Ibrahim, imigrant iz Čada, koji je odrastao u Saudijskoj Arabiji (!), izjavio je: „Ovdje smo dobro prihvaćeni, mnogo je bolje nego u Calaisu. Imamo tuševe i zahode i tri obroka svaki dan.

Međutim, nisu svi imigranti sretni sa svim besplatnim uslugama. Somalijski imigrant Ahmed žali se: „Nema mreže, nema Interneta, a prvi grad udaljen je sat vremena hoda. Ovdje smo kao u zatvoru.

Lokalni stanovnici također su nezadovoljni činjenicom da u njihovoj blizini borave imigranti. Gradonačelnik grada sa samo 50 stanovnika izjavio je kako je već primio nekoliko poziva zabrinutih građana: „Sve je to poprilično čudno da smo to napravili u ovoj drevnoj župi, kada mnogi od njih nisu naše vjere.

Nažalost, tisuće beskućnika, a poglavito velikih siromašnih obitelji u Europi nisu takve sreće – oni nemaju privilegiju besplatnog smještaja igdje, jer po logici modernog liberalizma i humanosti očito nisu to zaslužili. Istovremeno, prisiljeni smo slušati kako europski narodi izumiru te su nam prijeko potrebni „novi Europljani“ kako bismo opstali.