Dana 9. svibnja, francuski ministar unutarnjih poslova Gérald Darmanin zatražio je od policijskih uprava u cijeloj Francuskoj da zabrane sve događaje i prosvjede koje organizira “krajnja desnica ili ultradesnica”. Samo u Parizu policijska prefektura prošlog je vikenda zabranila šest takvih događaja, uključujući simpozij koji je organizirao Institut Iliade.
Simpozij koji se trebao održati u nedjelju imao je za cilj odavanje počasti i sjećanju na Dominiquea Vennera, povjesničara koji si je prije točno 10 godina oduzeo život u katedrali Notre-Dame de Paris kao “žrtvu” kako bi “prekinuo letargiju koja nas je preplavila”, kako bi “probudio uspavane savjesti”.
Laurent Nuñez, policijski prefekt Pariza, donio je zabranu navodeći u svojoj odluci sljedeće: “Postoji ozbiljan rizik da se, prilikom ovog odavanja počasti, pojave izjave koje potiču mržnju i diskriminaciju protiv grupe ljudi zbog njihovog porijekla ili pripadnost ili ne-pripadnost etničkoj skupini, naciji ili vjeri bit će, takve prirode da dovodi u pitanje nacionalnu koheziju i načela sadržana u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina.”
Ministarstvo i policija vode se pretpostavkomda iako Institut Ilijada i bilo koji sudionik zabranjenog simpozija još ništa nisu učinili niti rekli, ali bi se tako nešto moglo dogoditi, pa ga se nikako ne bi trebalo održati. To je zove preventivna cenzura.
Ova vrsta cenzure prethodno je eliminirana u Francuskoj sa zakonom o slobodi tiska iz 1881. godine, a do sada je bila ponovno uspostavljena samo u vrijeme rata.
Ali odluka ministra unutarnjih poslova Géralda Darmanina od 9. svibnja ide još dalje jer cilja na organizacije koje nisu nužno bile osuđivane u prošlosti, ali pripadaju “krajnjoj desnici” ili “ultradesnici” u očima francuskih vlasti.
Darmanin je svoju odluku donio nakon marša oko 500 mladih ljudi odjevenih u crno s keltskim križevima, često opisivanog kao neofašistički simbol u Francuskoj, održanog 6. svibnja, kao i svake godine – uvijek legalno i mirno – u spomen na smrt mladog desničarskog aktivista koji je 1994. godine bježao policiji tijekom zabranjenog prosvjeda. Međutim, organizacije poput Royalist Action Française ili identitarian Institut Iliade nemaju nikakve veze s onima koji marširaju 6. svibnja.
Čak je i vrlo politički korektan komentator poput Jean-Yvesa Camusa, kojeg uglavnom lijevo orijentirani francuski mainstream mediji često pozivaju kao stručnjaka za krajnju desnicu, izrazio užasnutost odlukom načelnika pariške policije u vezi s Institutom Iliade: “Nije postojao stvaran rizik da bi stvari izmakle kontroli,” rekao je, dok se “konferencije Ilijade prilično brzo snimaju i objavljuju na njihovoj web stranici.”
O riziku da se na nedjeljnom simpoziju čuju rasističke primjedbe, Camus je rekao da se može pretpostaviti da takav rizik postoji samo “ako je govor o Velikoj zamjeni rasistički”.
To je zapravo bila istaknuta točka u motivima koje je policijski prefekt Pariza dao u pisanom obliku za svoju odluku o zabrani događaja: “Ovaj sastanak nije obična manifestacija odavanja počasti, već poticaj za nastavak akcija protiv ubrzanja velike afro-magrebske zamjene.’” Policijski prefekt upotrijebio je navodnike u ovoj rečenici dok je te riječi o “velikoj afro-magrebskoj zamjeni” pripisao Institutu Iliade, iako je njegov ravnatelj Jean-Yves Le Gallou na novinarskoj konferenciji demantirao da su te riječi došle iz njegove organizacije.
Institut Ilijade također je osporio tvrdnju vlasti da je nedjeljni simpozij bio javni događaj, budući da se trebao održati u privatno iznajmljenom prostoru samo za pozvane sudionike.
Čini se kao da su francuske vlasti htjele zabraniti bilo kakvu raspravu o tekućoj zamjeni stanovništva povezanoj sa sve većim masovnim useljavanjem, legalnim i ilegalnim, što velika većina francuskih građana vidi kao razlog za brigu.
