Friedrich Nietzsche – prijezir spram mediokriteta

Friedrich Nietzsche rođen je 15. listopada 1844. godine u mjestu Röcken u Njemačkoj. Odrastao je u svećeničkoj obitelji, te se i sam pripremao za svećenički poziv. Međutim, tijekom svog odrastanja, i napose školovanja odustaje od svećeničkog poziva, a s vremenom i u potpunosti od kršćanstva. Još od malih nogu, otkako mu je kao djetetu umro otac koji je inače bio svećenik, „sluga božji“, nije shvaćao zašto je njegov otac morao umrijeti tako mlad, kakav to bog kažnjava svoje podanike.

Nietzsche je studirao teologiju i klasičnu filologiju. Bavio se pisanjem prirodo-znanstvenih djela, filozofijom, poezijom, a kratko vrijeme i glazbom.

Veličina Nietzscheovih misli bila je u njegovoj kritičnosti prema lažnom moralu i lažnoj samilosti, te kompletnoj besmislenosti kršćanstva. Nietzsche svećenike naziva „zakrabuljenom šakom jada“, a kršćanstvo smatra protuprirodnom idejom koja kvari umove zdravih ljudi.

Oglas:

    

Prirodni nagon čovjeka, i njegovu volju za životom, te volju za moći smatra iskonskim kvalitetama nasuprot „iskvarenim lažnim idealima kršćanstva i truloj samilosti“. Stare vrijednosti treba srušiti, i izgraditi nove, jer „Bog je mrtav, sada živi nadčovjek“. Nietzsche zapravo filozofski obrađuje temelj evolucijske prirode čovjeka, težnju ka višem, boljem, težnju za uzdizanjem i napredovanjem, za evoluiranjem. Najpoznatija filozofska djela su mu „Rođenje tragedije“, „Radosna znanost“, „Tako je govorio Zaratustra“, „S onu stranu dobra i zla“, „Uz genealogiju morala“, „Sumrak idola“, „Antikrist“, „Ecce Homo“ i „Volja za moći“.

Nietzsche je značajan jer je govorio o tome kako ljudi moraju težiti tome da se uzdignu, da čovjek postane nadčovjek, umjesto da bude mediokritet, te stoga što je prezirao poniznost, samilost i pacifizam, već je propovijedao ponos i militantnost. Friedrich Nietzsche umro je u Weimaru 25. kolovoza 1900. godine, no njegove misli postale su temelj inspiracije mnogih velikih ljudi, i načelo stvaranja novih vrijednosti, istinskih vrijednosti prirodnih zakona.

Friedrich Nietzsche je imao pesimističan pogled na moderno društvo i popularnu kulturu. Vjerovao je da mediji i masovna kultura vode prema konformizmu i mediokritetu, te posljedično propasti ljudske vrste, te je stoga smatrao da se čovjek mora izdignuti iz tog stanja. Vjerovao je da su određeni ljudi u stanju postati superiorne individue kroz iskazivanje volje za moći.

Jedan od njegovih poznatijih koncepata je ideja nadčovjeka, osobe koja ne slijedi moralni kodeks običnog čovjeka, jer to vodi prema mediokritetu, već se izdiže iznad uvriježenog viđenja dobra i zla kojeg je prihvatilo „stado“. Kroz svoja djela zagovarao je evolucija samosvijesti i nadvladavanja tradicionalnih pogleda na moral i pravdu koji proizlaze iz praznovjernih vjerovanja.

Prema njegovim riječima, nagon za opstankom je glavni motivator ljudskog ponašanja samo u iznimnim slučajevima ugroze. Umjesto toga, Nietszche smatra da je ključnija volja za opstankom koja proizlazi kao posljedica ljudske volje za nametanjem svoje moći ostatku svijeta.

„Suosjećanje održava što je zrelo za propast, opire se u korist onoga što je život razbaštinio i osudio, obiljem svakakvih promašaja, koje održava na životu, daje samom životu mračan i dvojben vid. Taj depresivni i kružni instinkt onemogućava one instinkte koji teže održanju i podizanju vrijednosti života: on je multiplikator bijede i konzervator svega bijednoga.“

„Preklinjem vas, braćo moja, ostanite vjerni zemlji i ne vjerujte onima koji vam govore o nadzemaljskim nadama! Trovači su to, svjesno ili nesvjesno. To su oni što preziru život, to su oni što umiru i što su samootrovani, sita ih je zemlja ova: mogu stoga da nestanu!“

„Kršćanstvo je stalo na stranu slabih, niskih, neuspješnih, od oprečnosti s instinktima za održanje jakoga života stvorilo je ideal; iskvarilo je um i duhovno najjačih priroda poučavajući da najviše vrijednosti duhovnosti treba smatrati grješnima, varavima, iskušenjima.“

„Nije dovoljno biti junak što udara mačem, mora se znati koga udarati.“

„Ovako hoću da su muškarac i žena: muškarac sposoban za rat, žena sposobna za rađanje, a oboje sposobni za ples i glavom i nogama.“

„Želi li se imati prijatelj, mora se za njega poći u rat: a da bi se pošlo u rat, mora se moći biti neprijatelj.“

„Jesi li rob? Tada ne možeš biti prijatelj. Jesi li tiranin? Tada ne možeš imati prijatelja.“

„Vi propovjednici jednakosti, iz vas viče za ‘jednakošću’ tiransko ludilo nemoći: vaša potajna požuda za tiranijom prerušila se tako u kreposne riječi!“

„I doista, vi dobri i pravedni! Mnogočem se na vama treba smijati, a ponajviše vašem strahu pred onim što se dosad zvalo ‘đavo’! Vi ste s vašom dušom tako strani svemu što je veliko, da bi vam u svojoj dobroti nadčovjek bio strašan!“

„Koja je najviša vrsta među svim bićima, a koja je najniža? Nametnik je najniža vrsta, ali onaj tko pripada najvišoj vrsti, taj prehranjuje najviše nametnika.“

„Ne samo da se dalje rasplođujete, već da se rasplođujete u visinu – u tome, braćo moja, neka vam pomogne bračni vrt!“

„Stvaratelja mrze najviše: onog tko razbija ploče i stare vrijednosti zovu – razbijačem, razbojnikom. Dobri, naime – ne znaju stvarati: oni su uvijek početak kraja. Oni razapinju onog tko ispisuje nove vrijednosti na nove ploče, oni sebi žrtvuju budućnost, oni razapinju svu ljudsku budućnost! Dobri – oni su uvijek bili početak kraja.“