Genocid nad Folksdojčerima nakon Drugog svjetskog rata

Volksdeutsche ili Folksdojčer bio je termin kojega se počelo koristiti tridesetih godina prošlog stoljeća za stanovništvo kojem je njemački bio materinski jezik, a koje je živjelo u srednjoj i istočnoj Europi izvan država s njemačkim većinskim stanovništvom.

Progon Nijemaca iz tih država počeo je još za vrijeme Drugog svjetskog rata, a nastavio se nakon njegovog završetka još većim intenzitetom, ponajviše na prostorima tadašnjeg SSSR-a, Čehoslovačke, Mađarske, Poljske i Jugoslavije, mahom zemalja koje su potpale pod komunističku vlast, kada su počela masovna protjerivanja, pa i organizirane likvidacije autohtonih pripadnika tog naroda.

S preko 12 milijuna Nijemaca izravno pogođenih ovim progonom, to je bilo najveće premještanje bilo koje etničke skupine u modernoj povijesti. Nijemci su nakon 1945. godine protjerani iz mnogih država Europe, te su većinom pronašli utočište u Njemačkoj i Austriji, ali dobar dio i u SAD-u. Taj događaj se uglavnom klasificira kao etničko čišćenje ili genocid.

Progon se odvijao u tri faze: prva je bila tijekom rata prilikom njemačkog bijega od nadolazeće Crvene armije 1944.-1945. godine, druga odmah nakon poraza Njemačke kada su Nijemci postali “nepoželjan narod” u svim zemljama pod komunističkom vlašću, a treća je organizirana nakon sporazuma u Potsdamu, koji je prekrojio granice i odobrio takozvani humani progon Nijemaca iz zapadne Poljske, Čehoslovačke i Mađarske.

Tijekom tih masovnog pogroma, između 1945. i 1950. godine poginulo između pola milijuna i tri milijuna njemačkih civila.

Čehoslovačka

U svibnju 1945. godine, nalazilo se oko 3.050.000 Nijemaca u Čehoslovačkoj. Već sljedeća tri mjeseca, protjerano je između 700.000 i 800.000 Nijemaca koji su kolektivno okrivljeni za agresiju na Češku. Do listopada 1946. godine, oko 1,3 milijuna Nijemaca je protjerano u Zapadnu Njemačku a oko 800.000 u Istočnu. Procjene o broju njemačkih civilnih žrtava tijekom tog razdoblja (od gladi, ubojstava, bolesti i zarobljeništvu u logorima) kreću se od 20.000 do 250.000.

Mađarska

U siječnju 1945. godine, uhićeno je oko 32.000 Nijemaca i odvedeno na prisilni rad u SSSR. Jedino Nijemci koji su bili u braku sa Mađarom su pošteđeni. Većini ostalih obitelji je pak izbrisano mađarsko državljanstvo te su morali pronaći novi dom u Njemačkoj.

Poljska

U Poljskoj, NKVD je uhapsio gotovo cjelokupnu njemačku mušku populaciju istočno od Odre te ih deportirao u posebne sabirne logore. Nitko nije oslobođen prije 1948., a tek 1950. godine su logori predani vladi Istočne Njemačke. Imali su između 122.000 i 150.000 zatvorenika, od kojih je najmanje 43.000 poginulo.

Rumunjska

Već nakon ulaska sovjetskih vojnika u Rumunjsku, započeo je progon Nijemaca iz te države. Velik dio je deportiran u SSSR radi prisilnog rada. I ovdje je bilo mrtvih tijekom tog procesa. Od 745.421 Nijemca u Rumunjskoj prije rata 1930. godine, samo ih je 400.000 ostalo do 1950.

Sovjetski savez

Nakon njemačke invazije na SSSR 1941. godine, Staljin je naredio deportaciju autohtonih Nijemca u Rusiji, koji su tada gledani kao potencijalni neprijatelji, oko 390.000 Nijemaca kraj Volge i 80.000 Nijemaca u Lenjingradu prema istoku zemlje i što dalje od blizine fronte, u Sibir, Kirgistan i Kazahstan, gdje su obavljali vršili prisilni rad. Procjenjuje se da je otprilike 1 milijun od 1,5 milijuna Sovjetskih Nijemaca raseljeno prema istoku SSSR-a. Samuel Sinner procjenjuje da je oko 300.000 Nijemaca preminulo zbog posljedica nasilnog premještanja po SSSR-u. Nakon rata, puno Nijemaca u Rusiji je deportirano u gulage, a oko pola milijuna se preselilo u Njemačku.

Jugoslavija

Od oko 540.000 Nijemaca koliko ih je živjelo u Jugoslaviji do 1941. godine, oko 95.000 se našlo u sklopu njemačkih, mađarskih i hrvatskih vojnih jedinica, a oko 245.000 Nijemaca je evakuirano u Njemačku prije nego što je Jugoslavija obnovljena pod Titovim režimom. U razdoblju od listopada 1944. do travnja 1945. godine, preostalih oko 200.000 Nijemaca našlo se u Jugoslaviji. U razdoblju od listopada 1944. do lipnja 1945. strijeljano je ili na neki drugi način ubijeno oko 9.500 muškaraca i žena. Krajem 1944. oko 8.000 žena i 4.000 muškaraca deportirano je u SSSR. Preostalih je oko 170.000 etničkih njemačkih civila u razdoblju od 1945. do 1948. godine bilo otjerano u logore. Oko 51.000 žena, djece i staraca podleglo je bolestima, gladi i drugim nedaćama.

Od 40.000 do 45.000 njemačke djece mlađe od 14 godina poslano je u logore, od čega je najmanje 6.000 izgladnjelo do smrti. Djecu su odvajali od majki koje su poslane na prisilni rad u SSSR. Tek se svaka treća žena vratila, ali ne u zavičaj, nego u Istočnu Njemačku. Mnoga oduzeta djeca pomrla su po logorima zbog svjesno održavanih loših uvjeta, što im je davalo osobine logora smrti. Više od 20.000 djece, osobito onih do 3 godine koji se ničega prije nisu sjećali, iz tih je logora odvedeno u sirotišta diljem Jugoslavije. Odvajali su ih od druge njemačke djece da bi zaboravila njemački. Dana su im slavenska imena, odgajani u averziji prema svemu njemačkom i poslana su u krajeve daleko od zavičaja.

Nijemci u Hrvatskoj smanjeni su sa 98.990 pripadnika prema popisu stanovništva 1931. na samo 10.114 1948., dakle ostala je samo desetina prijeratne populacije.

Nijemci u Vojvodini također su bili podvrgnuti torturi. 1931. godine bio je registriran 328.631 Nijemac u toj pokrajini, čime su bili treća najbrojnija zajednica, iza Srba i Mađara. 1948., bilo ih je još samo 28.869, a taj broj se nastavio smanjivati do 1980.-ih.

Područja koja su prethodno nastanjivali Nijemci kolonizirano je stanovništvom iz drugih krajeva Jugoslavije, tamo su poglavito nastanjivani ljudi iz Srbije, Crne Gore, BiH i Like. Od prijašnjih oko pola milijuna, ostalo je do prvog popisa stanovništva u poslijeratnoj Jugoslaviji 1948. godine živjeti samo 55.000 Folksdojčera.

Prema istraživanju Zapadne Njemačke, nakon 1945. godine bilo je 11.893.200 njemačkih izbjeglica protjeranih diljem Europe, mnogi od kojih su pronašli utočište u Njemačkoj. Od toga broja, nestalo je, ubijeno ili preminulo zbog nehumanih uvjeta oko 2.250.000 osoba.

Nisu svi iseljeni Nijemci bili Folksdojčeri, naime Nijemci su iseljeni i iz istočnih pokrajina same Njemačke, koje su nakon Drugog svjetskog rata pripale Poljskoj, kao kompenzacija za istočnu polovicu Poljske koja se našla u sastavu Sovjetskog Saveza.