Glagoljica je staro slavensko pismo nastalo na Balkanskom poluotoku u devetom stoljeću, u doba pokrštavanja slavenskih naroda, a najvjerojatnije su mu autori bili redovnici (spominje se Ćiril koji je i autor ćirilice) koji su htjeli da se vjera približi ljudima tako što bi se slavila na narodnom jeziku i pismu umjesto latinskog. Glagoljica je nastala otprilike u isto vrijeme kao i ćirilica, po nekim izvorima i prije, te su se i jedna i druga koristile na ovim prostorima.

Izvori glagoljice, odnosno znakova slova nalaze se u raznim pismima, prvenstveno u grčkom i latinskom, ali to je zapravo izmišljeno pismo kako bi se distancirala liturgija od pripadnosti zapadnoj ili istočnoj crkvi. Tragova glagoljičnog pisma ima i u Češkoj (Praški listići) i Ukrajini (Kijevski listići), ali je dosta bila korištena u Bugarskoj do 10. stoljeća te u Makedoniji do 13. stoljeća, dok je u Hrvatskoj bila glavno pismo kroz mnoga stoljeća.

Oglas:

       

 

Počela se koristiti malo kasnije u Hrvatskoj nego u ostalim zemljama, ali je ovdje jedina i ostala zbog prelaska ostalih južnih slavenskih naroda na pravoslavlje koje je koristilo ćirilicu. Iako nije bila isključivo hrvatsko pismo, Hrvati su ju s pravom oduvijek smatrali vlastitim pismom, jer se unatoč raznim zatiranjima u svakodnevnoj uporabi koristila do početka 19. stoljeća, a u liturgijskim obredima do 20. stoljeća.

Osnovni tipovi glagoljice su obla i uglata, iako ima više različitih verzija, ali uglata je isključivo smatrana hrvatskom. Mnogi hrvatski književnici su se u srednjem vijeku koristili glagoljicom, najviše je korištena u 14. i 15. stoljeću, prva knjiga tiskana na glagoljici jest „Misal po zakonu rimskoga dvora“ iz 1483. godine. Štoviše možemo slobodno reći da kao narod dugujemo svoju pismenost tom pismu.

Najpoznatiji su glagoljički spomenici u Hrvata „Bašćanska ploča“ i „Vinodolski zakonik“. Sam naziv „glagoljica“ nastao je iz riječi „glagol“, odnosno „glagoljati“, što na starom hrvatskom jeziku znači reći ili govoriti.

Glagoljica ima drugačiji raspored slova od današnje latinice, umjesto s a, b, c, d, počinje s a, b, v, g, a svako slovo ima i svoje ime što je u trenutku nastanka glagoljice trebalo omogućiti lakše pamćenje: a je az, b je buky, v je vêdê,… Prema prva dva slova ovaj grafemski sustav naziva se azbukom.

Glagoljična se azbuka sastoji od 38 grafema ili znakova, a današnja hrvatska abeceda od 30. Starohrvatski jezik, za koji je glagoljica i sastavljena, imao je nešto drugačiji glasovni sustav od današnjeg hrvatskog jezika. U glagoljici nisu postojali posebni znakovi za brojeve nego su isti znakovi označavali i slova i brojeve, ako je znak imao točku sa svake strane ili ligaturu iznad, označavao je broj.

Tablica znakova uglate glagoljice

Glagoljica se koristila na cjelokupnim tadašnjim hrvatskim prostorima, ali je najviše korištena u Dalmaciji, Istri i Hrvatskom primorju odakle i dolaze mnogi povijesni spomenici i dokumenti. Glagoljicom je tiskano oko 60 knjiga, najviše u Rijeci, Senju, i u Italiji. Glagoljica je također kao hrvatsko pismo bila puno puta zabranjivana od strane crkvenih sabora i tuđinskih vlasti (Venecija, Austrija, Italija). Unatoč tome ostala je simbol pismenosti našeg naroda i može se reći da smo kao mali narod imali vlastito pismo kojim se nitko drugi više nije koristio. Dok su se svi ostali u Europi koristili ili latinicom ili ćirilicom, mi smo imali glagoljicu.

Koliki je bio utjecaj glagoljice na ovim prostorima pokazuje činjenica da je Hrvatska bila jedina zemlja gdje je Rimska crkva dopustila bogoslužje na narodnom jeziku i narodnom pismu, inače se svugdje koristilo isključivo latinično pismo i latinski jezik. Katedrala u Senju, jest jedina rimokatolička katedrala u svijetu, gdje su se mise prije II. Vatikanskog koncila služile na narodnom, odnosno nelatinskom jeziku.

Danas nažalost glagoljica uopće više nije u uporabi, štoviše žalosno je da se gotovo niti ne spominje pri obrazovanju mlađih generacija gdje ima ljudi koji niti ne znaju ništa o tom pismu koje je neizdvojni dio naše povijesti i kulturološkog opstanka na ovim prostorima.

U posljednjih dvadesetak godina izrađeno je nekoliko tipova glagoljičnih fontova za korištenje u Windows operativnim sustavima, neke od njih možete besplatno skinuti ovdje.