Slušanje glazbe je samo po sebi zabavna i ugodna aktivnost, no može li biti i korisna za zdravlje srca? Pacijenti nakon srčanog udara često doživljavaju bol u prsima, poznatu kao postinfarktna angina. Istraživanje je pokazalo da su pacijenti koji su dnevno po pola sata u miru slušali glazbu po svom ukusu osjećali znatno nižu razinu tjeskobe i boli u prsima.

„Do sada je bilo malo istraživanja koja su analizirala utjecaj glazbe na stanje srčanih bolesnika“, kazao je doktor Predrag Mitrović, profesor kariologije na beogradskom medicinskom fakultetu i voditelj istraživanja.

Temeljem našeg istraživanja vjerujemo da glazbena terapija može pomoći svim bolesnicima nakon srčanog udara, a ne samo pacijentima s postinfarktnom anginom. Pored toga, to je vrlo jednostavna i jeftina metoda.

Istraživači su skupili 350 pacijenata koji su pretrpjeli srčani udar i doživjeli postinfarktnu anginu. Polovici pacijenata propisana je standardna terapija lijekovima dok je drugoj skupini propisano svakodnevno slušanje glazbe pored standardne terapije. Za većinu pacijenata standardna terapija uključuje nitrate, aspirin, lijekove za sprečavanje stvaranja ugrušaka, beta blokatori, statini, lijekovi za regulaciju tlaka, lijekovi za sprječavanje stvaranja kalcifikata, te lijek za ublažavanje simptoma angine.

Skupina pacijenata kojima je propisano svakodnevno slušanje glazbe najprije su prošli testiranje tako bi se odredilo na koji glazbeni žanr njihovo tijelo najbolje reagira. Pacijenti su preslušali devet polaminutnih sekvenci glazbe za koju su rekli da ih umiruje, a liječnici su pritom promatrali automatske, nesvjesne reakcije organizma, s naglaskom na stezanje ili širenje zjenica. Potom su dodatno usklađivali brzinu i tonalitet glazbe kako bi dobili optimalni rezultat kod svakog pacijenta.

Pacijente se potom tražilo da ubuduće svakodnevno slušaju odabranu glazbu u trajanju od 30 minuta, idealno ako mogu pritom odmarati zatvorenih očiju. Pacijenti su taj naputak prakticirali sljedećih sedam godina, a svaka tri mjeseca bi dolazili na pregled u prvoj godini terapije, a potom su na pregled dolazili jednom godišnje.

Nakon okončanja sedmogodišnjeg razdoblja sabrali su se i analizirali dobiveni podaci, te se došlo do spoznaje da je ovaj oblik terapije, u kombinaciji sa standardnim liječenjem, učinkovitiji u pogledu smanjenja tjeskobe i doživljaja boli. Ovi pacijenti su u prosjeku za trećinu rjeđe doživljavali tjeskobu, a za četvrtinu su imali slabije simptome angine u odnosu na pacijente koji su se liječili isključivo standardnim putem.

Smanjila im se i opasnost od daljnjeg razvoja srčanih bolesti, 18 posto rijeđe su doživljavali zatajenje rada srca, 23 posto rijeđe ponovno doživljavali srčani udar, u 20 posto slučajeva manje im je bila potrebna ugradnja bypassa, te su imali 16 posto manju vjerojatnost smrti od srčanih problema.

Profesor Mitrović smatra da glazba djeluje tako što umanjuje aktivnost dijela živčanog sustava zaslužnog za kontrolu reakcija u stresnim situacijama. S obzirom da se u stresnim situacijama ubrzava rat srca i povisuje tlak, to može stvoriti dodatan pritisak na kardiovaskulani sustav.

Mitrović navodi da redovno uživanje u glazbi umanjuje intenzitet reakcije živčanog sustava koji stvara dodatni pritisak na kardiovaskularni sustav, i time simptome tjeskobe povezane s postinfarktnom anginom.