Hoće li grizliji uzrokovati nestanak polarnih medvjeda?

SCR_228478

Nedavno su lovci u Nunavutu, Kanada, ulovili medvjeda koji im je svojim izgledom bio u najmanju ruku čudan. Imao je veliku glavu poput grizlija, i bijelo krzno poput polarnog medvjeda. Znanstvenici su se složili da se radi o hibridu, mješancu između grizlija i polarnog medvjeda.

Struka kaže kako ove dvije vrste inače ne dijele isti životni prostor. Polarni medvjedi su morski sisavci, dok su grizliji kopnene životinje. No, kako se Arktik zagrijava, zaleđene površine postaju manje, dok se tundra širi. Iz tog razloga dolazi i do susreta tih dviju vrsta, koje se onda pare te stvaraju hibridne potomke.

Ovo nisu prvi takvi slučajevi, posljednjih desetak godina uočeno je još takvih hibridnih primjeraka medvjeda. Zašto dolazi do toga?

Razlog je jednostavan, medvjedi radije biraju da se pare s partnerima koji su im dostupni nego da se uopće ne pare, u prilog im ide i to što žive u relativno bliskim područjima i spadaju u istu porodicu životinja. Miješanje između ovih vrsta događalo se unazad nekoliko tisuća godina, zahvaljujući pomacima ledenih površina, dok se u današnje vrijeme događa zbog klimatskih promjena.

Ono što znanstvenike posebno zabrinjava jest uloga koju ovo miješanje ima na budućnost ugroženih vrsta, u ovom slučaju polarnih medvjeda, a to jest da ubrzava njihov nestanak.

Steven Amstrup, glavni znanstvenik pri Polar Bears International, proučava medvjede u arktičkom krugu još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te je bio ključna osoba pri uvrštavanju polarnih medvjeda na popis ugroženih vrsta 2008. godine. On karakterizira ovu novu situaciju i odnos kao korisnu za grizlije ali štetnu za polarne medvjede. To je stoga jer ima daleko više grizlija od polarnih medvjeda i zato jer se teritorij grizlija širi dok se teritorij polarnih medvjeda sužava. Prema njegovim riječima, grizliji bi mogli s vremenom miješanjem razrijediti populaciju polarnih medvjeda dok ona u potpunosti ne nestane.

Polarni medvjedi izvlače kraći kraj u ovom odnosu, ne dobivaju ništa od genetske raznovrsnosti“, kazao je Geoff York.

Andrew Derocher, profesor bioloških studija na sveučilištu Alberta, koji je tri desetljeća proučavao medvjedu u Arktičkom krugu kaže slijedeće; „iz genetičke perspektive, vrlo je vjerojatno da će grizliji ‘pojesti’ polarne medvjede, genetski gledano, promjene su već vidljive“.

Svi hibridi koje su analizirali imaju očeve grizlije, jer mužjaci grizlija lutaju kako bi uspostavili svoj teritorij, te dolaze u kontakt sa ženkama polarnih medvjeda. Ženke grizlija ne udaljavaju se iz svojih staništa, a niti mužjaci polarnih medvjeda ne ulaze u staništa grizlija.

Polarnim medvjedima treba led, tamo se nalazi hrana, tuljani i morževi. Oni ne spavaju zimski san i ne putuju južno prema tundri. Grizliji kroz povijest nisu puno zalazili u hladnije krajeve, permafrost je prehladan za njihov ukus, te lako propadaju u snijegu (polarni medvjedi imaju posebno prilagođene šape za hodanje po snijegu). Lov na sjeveru je prilično zahtjevan, hrane ima malo, a i nisu neki plivači.

Derocher kaže kako nećemo dugo morati čekati da vidimo i ženke grizlija da nalete na mužjake polarnog medvjeda, što će dodatno ugroziti genetiku polarnih medvjeda. „Mislim da ćemo istovremeno, kada se to počne događati, početi uočavati nestanak polarnih medvjeda kao vrste“, zaključio je.

Izvor: Washington Post