Hoće li se „svijet u razvoju“ ikad razviti?

worldreader-kenya_custom-ef25a5575eda4ee14f6897da66541720c758cd16-s900-c85

„Svijet u razvoju“ je omiljena fraza liberalnih medija i političara kojom opisuju nacije trećeg svijeta, koje unatoč enormnoj stranoj pomoći nisu bile u stanju transformirati se u ništa približno zemljama odakle desetljećima primaju pomoć.

Razvojni program Ujedinjenih Naroda, na primjer, upozorio je kako je ekonomski rast Afrike toliko nizak, da će trebati 150 godina da dostignu ciljeve zacrtane za 2000. godinu. Većina Afrike, unatoč enormnim mineralnim rezervama te plodnoj zemlji i dalje je ovisna o stranoj pomoći za funkcioniranje većine svojih osnovnih službi.

Preko 500 milijardi dolara strane pomoći utučeno je u Afriku od 1960. do 1997. godine. Čim više pomoći dobivaju, čini se da im se životni standard smanjuje. Bruto društveni proizvod po glavi stanovnika afričkih subsaharskih zemalja smanjivao se na godišnjoj razini za 0,59 % između 1975. i 2000. godine.

Tanzanijski loše zamišljeni socijalistički eksperiment Ujaama, primio je popriličnu zapadnjačku financijsku pomoć. Donatori sa zapada, ponajviše iz Skandinavije, entuzijastično su poduprli Ujaamu, doniravši oko 10 milijardi dolara Tanzaniji tijekom dvadesetak godina. Unatoč tome, između 1973. i 1988. tanzanijska ekonomija opadala je na godišnjoj razini za oko 0,5 %, dok je prosječna osobna potrošnja pala za 43 % u tom razdoblju. Tanzanijska ekonomija koja se mahom zasniva na poljoprivredi i dalje je obična pustoš. Oko 36 miliona Tanzanijaca pokušavaju živjeti od godišnjeg prihoda od 290 dolara, među najnižima u svijetu.

Druge afričke zemlje koje su primile znatnu financijsku pomoć između 1960. i 1995. godine poput Somalije, Liberije i Zaira, upale su doslovno u stanje krajnje anarhije. Budžeti Gane i Ugande su pak 50 % ovisni o stranoj pomoći.

Dobar dio pomoći je jednostavno bio pokraden. Nigerijska komisija za ekonomski i financijski kriminal još je 2005. godine otkrila da je kroz protekla četiri desetljeća u vrijeme vojnih diktatura pokradeno ili nestalo oko 500 milijardi dolara – ekvivalentno svoj financijskoj pomoći koju je Afrika za to vrijeme primila. Čak i kada bi plijen bio pronađen, brzo bi opet nestao. Nigerijska država otkrila je 983 milijuna dolara plijena bivšeg predsjednika, generala Sanija Abache, ali ubrzo nakon toga je na računu centralne banke Nigerije pronađeno samo 12 milijuna tih istih dolara.

Niti strana pomoć za provedbu reformi u Africi nije naišla na plodno tlo. Prema izvještaju Konferencije UN-a o trgovini i razvoju „gotovo niti jedna zemlja u regiji nije uspješno provela program razvoja ka ostvarenju održivog razvoja“. Svjetska banka ocjenila je uspješnost 29 afričkih zemalja kojima je pozajmila preko 20 milijardi dolara za strukturne reforme između 1981. i 1991. godine. Njihov zaključak bio je taj da je 80 % pokušaja reformi bio potpuni neuspjeh.

Uganda ovisi o stranoj pomoći glede 58% svog budžeta. Postoji velika zabrinutost glede stanja demokracije, trošenja novca i korupcije. Pa ipak, Uganda i dalje prima financijsku pomoć.

Etiopija je pak i dalje jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. Trećina populacije zarađuje manje od jednog dolara na dan. Godine 2011., Etiopija je primila 504 milijuna dolara pomoći od strane vlade Velike Britanije.

Svi koji to promatraju sa strane mogu se samo čuditi koliko će trebati slijepim liberalnim očima da progledaju, kako bi se konačno raspravili stvarni razlozi ove katastrofe.

Autor: Ivica Mandekić