Islandske šume, koje danas nisu ništa drugo do sjećanje, posjekli su Vikinzi kako bi izgradili kuće i napravili mjesta za ispašu stoke. Danas se otočna nacija smatra najmanje pošumljenom u Europi, što je situacija koju mnogi žele preokrenuti.

Iako je mnogima teško povjerovati gledajući na suvremeni islandski ogoljeli krajolik, na otoku je nekad bilo bujnih šuma. Krajem 9. stoljeća, kada su vikinški pomorci došli na Island, preko četvrtine otočnog teritorija bilo je prekriveno brezama. Unutar jednog stoljeća oko 97 posto njih bilo je posječeno kao bi se stvorio građevni materijal, piše Sputnik.

Danas su u tijeku veliki napori da se Island pošumi. Unatoč prethodnim pokušajima pošumljavanja koji su poduzeti od 1950-ih nadalje, Islandski zeleni ostaci su prilično rijetki. U izvješću UN-ovog Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) navodi se kako tek 0,5 posto površine Islanda ima šume.

Oporavak šuma posebno je otežan zbog oštre sjevernoatlantske klime i aktivnih vulkana, čija djelatnost pokriva tlo lavom i pepelom. Osim toga, nedostatak stabala ostavlja tlo golim za eroziju, iscrpljujući ga dalje i potkopavajući njegovu sposobnost skladištenja vode, što rezultira dezertifikacijom i prašnjavim olujama, što može izgledati pomalo čudno, s obzirom na lokaciju Islanda. Isto tako, islandsko tlo je siromašno dušikom, zbog čega se procjenjuje da je stopa rasta oko deset puta sporija nego u amazonskoj prašumi.

Ipak, islandska vlada učinila je pošumljavanje jednim od svojih prioriteta u svom akcijskom planu o klimi, objavljenom u rujnu 2018. godine. Od tada je diljem zemlje uspostavljeno više desetaka vrtova kako bi se ubrzalo ponovno pošumljavanje.

Budući da jedino domaće drvo Islanda, breza, nije „produktivna vrsta“, veći je naglasak stavljen na uvezene vrste, kao što su bor, smreka i topola.

„Dakle, ako namjeravate ispuniti druge ciljeve, kao što je brzo odvajanje ugljika ili proizvodnja drvne građe, trebamo više raznolikosti nego samo monokulture jedne autohtone vrste“, izjavio je Adalsteinn Sigurgeirsson, zamjenik direktora islandske šumarske službe.

Samo u Kvistaru, mjestu koje se nalazi nedaleko od glavnog grada Reykjavika, svake se godine proizvodi do 900.000 stabala, podrijetlom iz Aljaske. Mlada stabla uzgajaju se u zatvorenom prostoru tri mjeseca prije nego što se premjeste van.

Dok je islandska vlada utvrdila pošumljavanje kao središnji način ublažavanja „klimatskih promjena“, ironično je da te iste „klimatske promjene“ ubrzavaju rast stabala. Prema Adalsteinnu Sigurgeirssonu, toplija ljeta potiču napore za pošumljavanje.

Program pošumljavanja usko je povezan s ciljem Islanda da postane „ugljično neutralan“ do 2040. godine.