Progresivizam je kultur-marksistički misaoni proces implementiran u društvo putem medija, akademske zajednice, politike i zabave. Zamaskiran u jedan perfidno podvaljen izraz koji bi izvorno trebao prestavljati napredak i boljitak, progresivizam je skup ideja osmišljenih s ciljem narušavanja identiteta i konačnog uništenja svoje žrtve, u ovom slučaju europskih naroda i njihove civilizacije. Ovdje ćemo nastojati raskrinkati osnovna načela progresivizma i njihovu stvarnu namjenu.

Multikulturalnost

Ovo je jedno od glavnih načela progresivizma. Oni kažu da je rasno, etnički, kulturološki miješano društvo „napredak“ i kako je „različitost naša snaga.“ Progresivizam želi društvo bez ikakvog identiteta. Oni promoviraju masovnu imigraciju i čekaju dan kada će Europljani postati manjina u nekoć većinski bjelačkim europskim zemljama. Može li itko tko nije etnomazohistički nastrojen vidjeti išta pozitivnog u  ovome?  Kad je netko  doista slobodouman i može odvagnuti činjenice, tad može vidjeti da se u srži progresivizma kroz promicanje multikulturalnosti ne radi o napretku ili progresu starosjedilačkih naroda već o njihovom nestanku kroz gubitak političke i demografske moći.

Lažna opravdanja masovne imigracije 2. dio – „Moramo prihvatiti različitost i multikulturu“

Dokazi za ovo mogu se pronaći u demografskim predviđanjima stručnjaka koji su već odavno rekli da će praktički sve veće europske nacije u skoroj budućnosti postati manjine u vlastitim zemljama. Nije toliki problem taj što Europljani po prirodi imaju nižu stopu nataliteta. Europljana nikada u povijesti nije bio toliki broj koliko nas je danas. Međutim, problem je upravo u tome što se u Europu dovode milijuni imigranata, čime se pažnja svih institucija usmjerava na njihovo zbrinjavanje, a svaki oblik europskog identiteta automatski se zapostavlja ili direktno napada.

Modernizam

Takozvana moderna umjetnost rezultat je otvorene mržnje prema klasičnoj europskoj umjetnosti i kulturi. Progresivizam stvara i promovira ružnoću na svaki mogući način, a sve s ciljem udaljavanja pojedinca od njegove kulturne baštine. Stvaranjem modernističke umjetnosti oni zamjenjuju povijesni značaj naše kulture s takozvanim „modernim“ i „progresivnim“ monstruoznostima. Progesivci žele izbrisati prošlost i povijesni značaj naše kulture jer im ona predstavlja prijetnju, a ne zato što ju žele unaprijediti. Identitet naroda definiran je njegovom kulturom, uništenjem kulture uništava se i identitet naroda. Oni to izvode tako što napadaju kulturu na akademskoj razini, ali također zamjenjuju kulturološko izražavanje Europe, čime europska kultura gubi svoj vlastiti specifični identitet.

Slovenska „umjetnica“ koja je dojila psa i oplodila svoja jajašca psećom ćelijom, dobila prestižnu nagradu

Seksualna sloboda

Ovo načelo progresivizma rezultiralo je kulturom degeneracije od strane zabavne industrije, pornografske industrije i masovnih medija. Seksualizacija naše kulture dovela je do pada obiteljskih vrijednosti te je stigmatizirala nagon za stvaranjem okruženja tradicionalne obitelji, koje uključuje muškarca, ženu i djecu. Kulturološki marksisti smatraju da će, ako oslobode ljude od onoga što oni zovu „seksualno ugnjetavanje,“ moći započeti proces dekonstruiranja Europe.

Proces je započeo pseudo-znanstvenik Sigmund Freud, koji je pokušao sugerirati da je to takozvano seksualno ugnjetavanje glavni uzrok nesretnosti. Seksualna revolucija, pojam koji je osmislio Wilhelm Reich, postala je manifestacija onoga što je stvorio Freud. Progresivci kažu kako je „seksualna sloboda“ oslobođenje od europskog morala i vjerske indoktrinacije.

Eros  i  civilizacija,  djelo koje  je  napisao  Herbert  Marcuse,  bilo je temelj stvaranja  okruženja „slobodne ljubavi“ u 60-im godinama prošlog stoljeća, među mladima i pokretom kontra-kulture. Knjiga govori o tome kako je potiskivanje ljudskog seksualnog nagona usmjereno prema društvenoj kontroli. Ukratko, Marcuse sugerira da je sloboda seksualne želje i principa zadovoljstva sredstvo ljudskog oslobođenja od civilizacije, odnosno europske civilizacije koju smatra „kapitalističkim Zapadom.“ Progresivci vide obitelj kao dio urote prema kojoj se želi kontrolirati ljude i stoga se nju mora uništiti.

Progresivci vide obitelj kao ugnjetavačku jedinicu koja promiče i prenosi rasizam, seksizam, homofobiju i fašizam na djecu. Oni tvrde da je obitelj patrijarhalna, autoritativna i hijerarhijska, što ona doista u osnovi i jest, ali oni to smatraju negativnim. Oni vjeruju da će nakon uništenja institucije obitelji, djecu moći ispuniti idejama „jednakosti“ i „egalitarizma.“ Metode koje pritom koriste, promiču homoseksualnost, feminizam, sve oblike seksualnih devijacija te oslanjanje na državu. Uloga oca i majke također je pod žestokim napadom, a obitelj je prozvana „općim lancem ugnjetavanja.“ Rezultati ovog fenomena vidljivi su po zakonskim promjenama gdje se brak više ne smatra zajednicom muškarca i žene, kao i tendencijama uvođenja pojma „roditelj 1“ i „roditelj 2“ umjesto otac i majka.

Udomiteljima zabranili posvojenje djece zbog izjave da „djeca trebaju majku i oca“

Bez granica

Progresivci vjeruju kako na svijetu ne bi smjelo biti granica, oni vjeruju u punu i apsolutnu slobodu kretanja svih ljudi na zemlji, ali ipak to u načelu nameću isključivo bijelcima. Ovakve težnje dolaze iz nauka komunizma, odnosno komunističke mantre o „svijetu bez granica“ i „besklasnom društvu,“ što je u praksi već rezultiralo milijunskim žrtvama potpuno nedužnih ljudi. Ideja o otvorenim granicama i prihvaćanju masovne imigracije promiče se gotovo isključivo u državama s većini bijelačkim stanovništvom s konačnim ciljem zamjene stanovništva i već spomenutog gubitka političke i demografske moći domicilnih naroda.

Zaključak

Progresivizam je odbacivanje stvarnosti i odbacivanje prirodnog poretka stvari radi utopističke iluzije prema kojoj su svi ljudi „jednaki.“ Povijest i iskustvo su nebrojeno puta pokazali da onaj tko se pokuša boriti protiv prirode, tko krši njene zakone i tko ju pokušava nadvladati, a ne uživati u suživotu s njom, je osuđen na propast i nestanak. Put kojim ćemo mi nastaviti ići naposljetku ovisi samo o nama i našoj spremnosti da se otrgnemo takvoj suicidalnoj ideji ili ju pak zdušno prihvatimo i nastavimo odbrojavati dane do našeg konačnog nestanka kao zasebnog i jedinstvenog entiteta.