Kao i 2016. godine, predizborne ankete uoči američkih predsjedničkih izbora pokazale su se sasvim netočne. Kao što je 2016. godine većina medija putem svojih anketa javnog mnijenja predviđala da će na izborima pobjediti Hillary Clinton, tako su i ove godine ankete istih medija davale veliku prednost Joe Bidenu.

No, stvarnost se pokazala ipak drukčijom. Bez obzira što izbori još nisu okončani, te službeno pobjednik nije poznat, sasvim je jasno da oba predsjednička kandidata uživaju podjednaku potporu američkih birača.

Većina anketa predviđala je da će Biden generalno gledano pobjediti Trumpa s 10 postotnom prednošću. Ankete su tako Bidenu davale 52 posto glasova a Trumpu 42 posto, dok su dosadašnji prebrojani glasovi pokazali da je taj omjer ipak puno manji, točnije 50 naprema 48 posto, s tim da se još određeni dio glasova tek mora prebrojati.

Neki su pak mediji poput Washington Posta Bidenu davali čak primjerice 17 postotnu prednost i državi Wisconsin, gdje su trenutno obojica izjednačeni na 49 posto.

No, zašto je to tako? Analitičari vjeruju da je dijelom u pitanju nevoljkost javnosti da izjašnjava potporu Trumpu ili općenito domoljubnim i konzervativnim opcijama uslijed konstantnog medijskog rata i posramljivanja tog dijela populacije od strane medija i društveno-političkih aktera. Također tu igra ulogu i sve češći egzistencijalni pritisak, oduzimanje slobode govora, prijetnje ostankom bez radnog mjesta, pa čak i fizičko nasilje kojem je taj dio populacije izložen.

To nije samo slučaj u Americi, ankete vezane uz Brexit također su predviđale pobjedu suprotnog tabora i ostanak Velike Britanije u Europskoj Uniji, no i tada se dogodilo navodno iznenađenje.

Iste te ankete pokazale su da Trumpovi, ili općenito konzervativni birači manje vjeruju provoditeljima anketa, te nevoljko sudjeluju u istima zbog već spomenutog straha od samoizjašnjavanja. Ovo se također pokazalo istinitim prilikom provođenja anketa gdje su ispitanike pitali za koga će glasati na ovim izborima, a potom ih pitali za koga misle da će glasati njihovi prijatelji i poznanici. Na anketno pitanje za koga će oni glasati, Biden je bio favorit i ostvario prednost od deset postotnih bodova u odnosu na Trumpa, međutim kad se nakon toga te iste ljude pitalo za koga misle da će njihovi poznanici glasati, Bidenova prednost se prepolovila. Ljudi se jednostavno nisu osobno htjeli izjasniti, ali im je lakše to bilo posredno reći bez da sebe imenuju kao Trumpovog pristašu.

Međutim, malo drukčiji pogled na čitavu situaciju baca činjenica da su određene ankete, poput one koju je proveo Trafalgar Group, predvidjele izjednačenu borbu, pa čak i Trumpovu prednost. Trafalgar Group je tako ove godine netom prije izbora proveo anketu koja je pokazala da Trump ima minimalnu prednost kod birača, a bili su također jedini koji su i 2016. predvidjeli Trumpovu pobjedu. Postavlja se pitanje kako to da gotovo sve ankete velikih medija, koji inače brutalno blate Trumpa, predviđaju značajnu prednost njegovih protivnika, i sve u konačnici pogriješe, dok druge, ne toliko eksponirane ankete oba puta točno predvide rezultat?

Politički analitičari dobro znaju da ankete imaju snažan psihološki utjecaj na potencijalne birače, a posebno one koji su neodlučni. Čim anketa bude objavljena u medijima, te biva eksponirana kroz najčitanije medije, ona prestaje biti statistički podatak i postaje promidžbena politička poruka.

Psiholozi će vam potvrditi da neodlučni ljudi uvijek imaju tendenciju prikloniti se onom tko je bolji, tko je pobjednik. To je jednostavno dio ljudske psihe. Stranački glasači i strastveni pristaše jednog i drugog kandidata, oni koji glasaju iz uvjerenja, glasati će za istu osobu bez obzira na ankete, oni su svoje odlučili daleko prije izbora. Cilj svakog kandidata i njegovog stožera je pridobiti potporu nestranačkih neodlučnih pojedinaca. Davanje umjetne prednosti i praktički gledano lažiranje ankete može imati veliki utjecaj na javno mnijenje i donijeti prevagu na izborima. To zapravo nije nikakva tajna, to je dio propagandnog rata.

Na rezultate ankete može se utjecati na više različitih načina, ovisno o taktici koju će primijeniti ispitivači. Isto anketno pitanje, ovaj puta možda nevezano za izbore, može se formulirati na više različitih načina pomnim odabirom riječi koje će u ispitaniku izazvati različite emocionalne reakcije, te će stoga ispitanik na praktički isto pitanje odgovoriti na različite načine, odnosno odabrati dijametralno suprotne odgovore.

Primjerice pitanje „podupirete li zabranu ilegalnih imigracija i deportaciju osoba koje su ilegalno i bez dokumenata ušle u zemlju s ciljem zaštite sigurnosti naših građana“ možemo preformulirati i pitati „podupirete li politiku zatvaranja granica za izbjeglice koje dolaze u Europu bježeći od rata, te njihovu prisilnu deportaciju u njihove nesigurne zemlje“. Praktički se načelno radi o istom pitanju, ali njihova različita formulacija u ljudima izaziva različite emocije koje onda utječu na rasudbu i odluku pojedinca o odgovoru na temu.

Naravno, uvijek postoji mogućnost da onaj tko provodi anketu i nakon dobivenih rezultata sam promijeni dobivene rezultate koje će potom objaviti, odnosno jednostavno ih lažira. Zašto bi to bilo išta čudno? Ako možemo biti svjesni činjenice da se u raznim zemljama svijeta lažiraju izbori gdje jedan kandidat ili stranka u tobože demokratskom sustavu dobije 90 posto glasova, i ti izborni rezultati budu prihvaćeni unatoč zgražanju međunarodne zajednice, zašto bi nam bila čudna ideja da je određena privatna agencija koja zakonski nikome ne mora odgovarati za rezultate obične ankete, namjestila rezultate? Ili doista mislite da živimo u poštenom društvu gdje su svi iskreni i misle na opće dobro? Onda ste nažalost iznimno naivni.