Miral Abu Aisha je 10-godišnja palestinska djevojčica oboljela od leukemije. Trenutno se nalazi na liječenju u Sveučilišnoj bolnici Al Anjah u Nablusu, u okupiranom području Zapadne obale. Ona je tek jedna od žrtava okrutne izraelske politike.

Miral trenutno prolazi užase liječenja kemoterapijom za koju se očekuje da će potrajati najmanje iduća četiri mjeseca. Čitavo to vrijeme ona je praktički sama, jer su njeni roditelji u Pojasu Gaze te im izraelske vlasti ne dopuštaju posjet, prenosi Haaretz.

Izraelski novinar Gideon Levy u članku opisao je kako izgleda Miralina tragedija:

Pogled na Miralino lice govori sve: tjeskobne osobine djevojčice, studija o mukama. U sobi su baloni, lutke na krevetu, a pored nje baka, ali Miralino lice nagovještava patnju.

Povremeno je na rubu suza, ali suzdržava se kako ne bi plakala pred strancima. Ali u nekom trenutku ona se više ne može suzdržati i počinje plakati. Sjedila je na krevetu, kemo-cijev je bila pričvršćena za ruku, i kapala je tekućinu izravno u venu.

Oni nedostaju Miral, Miral je tužna, Miral jedva govori. Njena baka kojoj je dozvoljeno da bude s njom u očaju je, preklinjući izraelske goste koji su iznenada ušli u sobu kako bi pomogli.

Levy ističe kako Miral nije jedina djevojčica koja proživljava muke daleko od svojih najbližih.

Ovo bi lako moglo biti najtužnije mjesto na okupiranim područjima. Svaki dječji odjel u svakoj bolnici je tužno mjesto; sobe za djecu koja boluju od raka su još tužnije.

Ali sobe djece iz Gaze koja pate od raka i hospitalizirana su ovdje u Al Najahu u Nablusu – gdje su mnogi odsječeni od svojih roditelja u tako strašnim vremenima – su zaista mjesta koja paraju srce.

Teško je ovdje provesti bilo kakvo vrijeme. Atmosfera nevolje i nemoći nepodnošljiva je. Portret suštine izraelskog zla.

Fizički prizor nalikuje bilo kojem dječjem odjelu u modernoj bolnici: šarene slike na zidovima, igraonica, učionica za dugotrajno hospitalizirane, prostrane sobe za ne više od dva pacijenta, udobne fotelje za obitelj – sve što bi moglo pomoći u oslobađanju djetetove patnje.

Ali ovog je tjedna ovdje bilo sedmoro djece iz pojasa Gaze, a samo je dvoje bilo s majkama. Što se tiče očeva, samo sanjajte. Izraelska ‘sigurnosna’ pitanja, znate.

Većina djece bila je s bakom ili tetom, a u nekim slučajevima i sa ženom koju nisu poznavali – koja god osoba je mogla dobiti dozvolu za izlazak iz zatvora u Gazi.

Sva su ta djeca ovdje, na Zapadnoj obali, na području koje je navodno pod potpunom kontrolom Palestinske uprave, bez roditelja – po nalogu Izraela – jer u Gazi ne postoji tretman u uvjetima opsade.

Dok se u svijetu kontinuirano prezentiraju kao tobož najveće žrtve ničim izazvane mržnje i progona, u takozvanoj „Svetoj zemlji“ oni su najokrutniji i najbestijalniji tirani.

Sjetite se toga kada u masmedijima budete čitali o nekom novom „antisemitskom“ činu, a ne budu vam spomenuli uzroke takvih djela.


Izrael od 1967. u zatočeništvu držao preko 50.000 palestinske djece