Znajući prirodnu sklonost ljudi da radije teže prema pozitivnom nego prema negativnom, brojni zlobnici u ovom naopakom svijetu uspjeli su dobro prozvati lošim, a loše dobrim, te su postigli monumentalnu propagandnu pobjedu navevši veliku većinu javnosti da vjeruje u to.

Kroz kontrolu medija i drugih institucija te deklarirajući što je moralno, a što nemoralno za cijeli svijet, oni su osvojili moralni vrh u svim društvenim pitanjima, posebno u onima koja se odnose na etnicitet i kulturu: posljedično svi oni koji žele biti moralni nastojat će poštivati ono što se diktira odozgo, ne znajući ili ne sumnjajući da bi izvor tih informacija mogao biti motiviran nečim drugim osim dobre želje.

Nažalost, većina ljudi nije razvila adekvatnu pozornost potrebnu za razumijevanje kako se današnji moral promijenio u odnosu na onaj u povijesti; da bi zaista većina ljudi iz povijesti, od Platona do Thomasa Jeffersona, danas bila smatrana daleko nemoralnima po današnjim društvenim normama.

Ne može biti većeg morala i ljubavi od opstanka naroda, kulture i običaja, pa ipak ovo je doba kada oni koji iskazuju takvo stajalište bivaju naširoko promatrani kao zli i nemoralni – mrzitelji.

Pripadnici europskih naroda povijesno su bili stvaratelji, kreatori i promicatelji civilizacija, običaja i kultura kakve poznajemo danas, kada diljem Europe još uvijek visoke katedrale probijaju nebo iznad velikih gradova gdje su naši preci vodili velike bitke kako bi svoje okruženje učinili boljim kroz inovacije, izume i marljiv rad.

Ukratko, oni su izgradili svijet koji nas okružuje, od temelja do vrha, koristeći ništa osim svojih umova i vlastitih nažuljanih ruku.

Istina nije mržnja, već istina. U doba kada je viteštvo bilo norma, kada su se ogromni dvorci nizali na prelijepim pejzažima prepunim obilnih žetvi, ništa nije bilo svetije od časti. Danas, mnogi Europljani nemaju duše, a još manje časti. Danas smo sjene ljudi kakvi su nekada bili.

Jesmo li onda mrzitelji ako volimo svoju obitelj više od drugih obitelji? Ako muž preferira svoju ženu više od ostalih, znači li to da mrzi sve druge žene? Takva je logika onih koji druge optužuju za mržnju zbog ljubavi i preferiranja autohtonih Europljana nad ostalima.

Upravo oni koji mrze to zajedništvo uzeli su taj najplemenitiji od svih ideala, to očuvanje stvorenja prirode i prezentiraju to kao nešto uvrnuto i zlo. Oni su uzeli ono što je savršeno prirodno i ispravno; urođenu sklonost ljudi da vole svoje nazvali su „mržnjom“ i „netrpeljivošću.“

Poput ljubavi i mržnja je prirodni osjećaj, ali ona je reakcija i obrambeni mehanizam na nepravdu i opasnost. Samim time prirodni nagon i borba za očuvanjem onoga što volimo nazvani su paradoksalno – mržnjom. Još je paradoksalnija činjenica da upravo oni koji iznose optužbe na tim osnovama gaje okorjelu mržnju.