Oko rezultata izbora u Švedskoj mišljenja su podijeljena. Jedni smatraju da je „desnica“ doživjela veliki uspjeh zbog „povijesnog“ rezultata Švedskih Demokrata, dok su drugi realnije ukazali na činjenicu da se nije mnogo toga promijenilo tijesnim uspjehom ljevičara. Međutim, način na koji glasaju žitelji „demokratske“ Švedske mnogo toga govori o svemu.

Vjerojatno bi u prvi mah mnogi pomislili da slično Hrvatskoj, prosječni Šved dođe u svoju izbornu jedinicu, obavi identifikaciju te kreće s dobivenim glasačkim listićem u svoju privatnost gdje će dati svoj glas za stranku ili osobu koja se kandidirala za već neku poziciju.

Malo sutra!

Tko bi mogao pomisliti uopće na nešto takvo?!

U Švedskoj svaka stranka ima svoje glasačke listiće, razvrstane po bojama, ovisno o tipu izbora: žuti su za parlamentarne izbore, plavi za izbore u lokalnim vijećima, a bijeli za općinske izbore te biranje zastupnika u Europskom parlamentu.

Prilikom izbora, ove listiće članovi stranaka moraju sami raspodijeliti po glasačkim mjestima, u Švedskoj koja se proteže od Danske pa gotovo do Sjevernog pola te ima porvršinu od gotovo 450.000 kvadratnih kilometara.

Glasački listići razdijeljeni prema strankama. | Foto: Wikimedia commons

Državne službe pritom tek organiziraju izbore po pitanju prostora, a tiskanje listića financira samo za one stranke koje su osvojile najmanje jedan posto glasova na bilo kojim od prijašnja dvaju izbora! To znači da „nove“ stranke svoj glasački materijal moraju samostalno financirati te ga samostalno i podijeliti po što više mjesta u Švedskoj, ako žele stvoriti mogućnost da im se da glas.

Glasački listići javno se izlažu u svojevrsne odjeljke, pri čemu svatko u prostoriji može jasno vidjeti koji listić je pojedini glasač uzeo te kome će dati svoj glas – anonimnost je tek iluzija „demokracije“.

No, da bizarnostima ne bi bilo kraja, članovi stranaka moraju se pobrinuti da netko ne bi njihove listiće ukrao s glasačkog mjesta i bacio ih u smeće. Ovdje vrijedi istaknuti i kako su listići „velikih“ stranaka na mnogim lokacijama ove godine bili odvojeni od onih „malih“ stranaka iz vjerojatno „demokratskih“ razloga.

Postoje i takozvani prazni listići na kojima glasači mogu sami napisati ime stranke ili pojedinog kandidata za kojeg žele glasovati, ali ova opcija uglavnom je namijenjena glasanju za manje poznate stranke.

Iako su pojedine neregularnosti navodno primijećene, nitko se nije previše bunio oko preliminarnih rezultata ili same valjanosti izbora.

Zanimljivost je i da je državna internetska stranica koja je prikazivala tijek rezultata naprasno pala na nekoliko sati. Nakon vraćanja online, Socijalni Demokrati već su bili u prednosti pred Švedskim demokratima. Prije pada, situacija je bila – obrnuta.

Analogija komunističkom režimu „anonimnosti“

Ovo bi neke moglo podsjetiti na vremena kada se neposredno nakon Drugog svjetskog rata glasalo gumenim kuglicama za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije. Tada je anonimnost glasanja također bila sušti apsurd svojstven komunističkom režimu.

Kuglice su se koristile iz jednostavnog razloga jer u to vrijeme veliki broj ljudi još uvijek nije bio pismen.

Izbori za Ustavotvornu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije 1945. | Foto: Politika

Pored komunističkog Narodnog fronta, postojala je takozvana „ćorava kutija“ koja je predstavljala – oporbu. Glasanje se odvijalo ubacivanjem kuglice u jedno od dvije kutije. To se izvodilo na način da je glasač dvije zatvorene šake gurao u obje kutije, a u jednu od njih ispustio bi kuglicu. Sve to pred naoružanim komunistima.

Međutim, kuglica bi prilikom pada u kutiju proizvela zvuk te se znalo za koga je netko glasao, a komunisti su očekivano dobivali 90 posto glasova.

Neki izvori navode kako su oni što bi ubacili kuglicu u „ćoravu kutiju“ znali dobiti i batine, no to je vjerojatno samo zločesti mit o inače ljupkoj „narodnoj“ ideologiji.