Postupno ukidanje nuklearnih elektrana u Njemačkoj dio je dugoročne kampanje pomicanja gospodarstva prema navodno ekološki prihvatljivijim alternativama.
Njemačka želi smanjiti emisije stakleničkih plinova, ali istovremeno si je zacrtala plan da zatvori sve svoje nuklearne elektrane, koje su 2000. godine činile 29,5 posto udjela ukupne proizvodnje električne energije. U 2020. godini taj udio je pao na 11,4 posto, a prošle godine je zatvorila i posljednje nuklearne elektrane, iako je s obzirom na novonastalu energetsku krizu njemačka vlada odlučila da dvije elektrane ipak ostanu u stanju pripravnosti, zlu ne trebalo.
Iako su neki odluku njemačke vlade unazad desetak godina o zatvaranju nuklearnih elektrana protumačili kao paničnu reakciju nakon katastrofe u Fukushimi 2011., ona zapravo ima dugu povijest i duboko je ukorijenjena u njemačkom društvu i njemačkoj internoj politici.
Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj su se pojavile političke inicijative i aktivističke skupine koje su organizirale prosvjede protiv planova za izgradnju nuklearnih elektrana. Antinuklearni pokret bio je jedan od ključnih pokretačkih čimbenika iza osnivanja Zelene stranke 1980. godine. Osim što su se Zeleni u počecima svojeg djelovanja zalagali za legalizaciju pedofilije, zalagali su se i za povećanje imigracije, te za ovaj članak bitno, ukidanje nuklearne energije.
Nakon što su Socijaldemokrati (SPD) i Zelena stranka pobijedili na izborima 1998., vlada Gerharda Schroedera (SPD) postigla je ono što je postalo poznato kao “nuklearni konsenzus”. Dogovorili su se ograničiti životni vijek nuklearnih elektrana na 32 godine, a posljednja bi se morala zatvoriti 2022. Nove nuklearne elektrane bile su potpuno zabranjene. Sporazum je postao zakon 2002. godine.
Vlada Angele Merkel, bila je manje sklona gašenju nuklearki, te ga je pokušala odgoditi, no nesreća u Fukushimi i reakcija njemačke savezne vlade koincidirali su s vrućom fazom kampanje za važne izbore u bogatoj i utjecajnoj pokrajini Baden-Württemberg 27. ožujka 2011., gdje je nakon 58 godina na vlasti konzervativni CDU bio pod prijetnjom Zelene stranke da osvoji izbore, što im je i uspjelo.
Iako je znanstveno dokazano da je nuklearna energija jedan od najčišćih i svakako najučinkovitiji oblik energije, Njemačka je u cilju ekološke tranzicije odlučila u potpunosti odustati od iste. S druge strane, Njemačka je najveći svjetski proizvođač lignita, najprljavijeg oblika ugljena. Lignit je najveći zagađivač od svih vrsta ugljena, jer njegova niža gustoća znači da je potrebno spaliti veće količine da bi se proizvela jedinica snage, a on je odgovoran za 20% emisije ugljika u zemlji. Iako je 2020. godine Njemačka vlada najavila da planira u potpunosti ukinuti upotrebu ugljena do 2038. godine, a pod pritiskom Zelenih je taj rok skratila do 2030. godine, pitanje je što će se dogoditi u tom pogledu s obzirom na energetsku krizu i nedostatak jeftinog ruskog plina.
Tako smo ovaj tjedan svjedočili sukobima policije i prosvjednika zbog širenja rudnika lignita u Lützerathu. Slike policije koja se sukobljava s prosvjednicima oko polja lignita simptomatične su za mnoge proturječnosti njemačke energetske politike. Svjedočimo situaciji gdje ministri iz stranke Zelenih, poput Roberta Habecka, brane policijske akcije protiv prosvjednika, od kojih su većina članovi ili barem glasači Zelene stranke. Posao s lignitom dogovorili su sami Zeleni. Sada smo promatrači apsurdnog spektakla Zelenih koji brane najprljaviju verziju ugljena.
Razlozi zbog kojih je to postalo neophodno jesu to što je stranka Zelenih gurnula cijelu političku klasu, posebice Angelu Merkel, na rano odustajanje od nuklearne energije. Ne radi se samo o dvije elektrane koje bi trebale biti isključene do 15. travnja. To je cijela industrija koja je postupno ugašena. Ugljen čini nevjerojatnih 31% njemačke proizvodnje električne energije. U 2015. godini iznosio je samo 8%.
Službeni datum izlaska iz pogona na ugljen u Njemačkoj pomaknut je s 2038. na 2030., no to se dogodilo prije rata u Ukrajini. Jeftini ruski plin je nestao i više se neće vratiti. Nuklearna energija će nestati u travnju. I što točno ostaje Njemačkoj na raspolaganju?
Autor: Ivica Mandekić
