Ideja etničkog čišćenja autohtonog bijelog stanovništva Europe, koju trenutno provode europski vladari, nije nova. Naprotiv, ona datira s početka prošlog stoljeća, a iznio ju je izvjesni Richard von Coudenhove-Kalergi, te je nekima vjerojatno poznata kao „Kalergijev plan“.

Richard von Coudenhove-Kalergi bio je političar i filozof miješanog porijekla. Otac, Heinrich Coudenhove-Kalergi bio je austrijsko-mađarski grof i diplomat, europskog porijekla, dok mu je majka bila Japanka Mitsuko Aoyama.

Kalergi je rođen 1894. u Japanu, gdje mu je pravo ime bilo Aoyama Eijiro. Međutim, 1919. Kalergi prisvaja češku nacionalnost, da bi 1939. postao – Francuz, što je ostao do svoje smrti 1972.

Kalergi tijekom jednog od svojih govora.

Obitelj Kalergi imala je svojih grana po Grčkoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Italiji, Belgiji, Španjolskoj i Norveškoj, pa ne čudi da Kalergi vjerojatno nije imao pravog osjećaja pripadnosti nekoj naciji.

Kalergija, koji je inače slabo poznat javnosti, mnogi smatraju tvorcem Europske Unije. On je odabrao njenu himnu, a i sudjelovao je u izboru dizajna zastave s nekadašnjih 12 zvjezdica. Brojna načela Kalergija usvojena su kao temelj Europske unije.

Međutim, Kalergija nije zanimala Europa ujedinjenih nacija, niti očuvanje njenog identiteta. Naprotiv, Kalergi je promovirao ideju rasnog miješanja Europljana s drugim rasama u cilju stvaranja miješane rase bez osjećaja pripadnosti, kojom bi vladajuća elita mogla jednostavno upravljati.

Kako je Kalergi sam tvrdio, vladajuća elita bili bi Židovi, navodno jedina rasa za koju je tvrdio da posjeduje „duhovnu nadmoć.

Stvaranje plana za budućnost miješane rase

Godine 1925., Kalergi je napisao knjigu naslova Praktischer Idealismus („Praktični idealizam“). U njoj je opisao kako će u budućnosti pojedinačne europske etničke skupine biti izbrisane kroz miješanje s drugim rasama u svrhu stvaranja „mješanaca“ podložnih kontroli.

Kalergi je smatrao da mir među autohtonim europskim nacijama nije moguć, pa je vjerovao kako nacije moraju nestati zajedno s granicama država. Time bi Europa mogla postati „superdržava“ pod kontrolom vladajućih elita.

Kalergi je u knjizi napisao:

Čovjek budućnosti biti će miješane rase. Današnje rase i klase postupno će nestati zbog nedostatka prostora, vremena i predrasuda. Euroazijsko-negroidna rasa budućnosti, slična po svojoj pojavi drevnim Egipćanima, zamijeniti će različitost naroda s različitošću pojedinaca.

Umjesto uništavanja europskog judaizma, Europa je, protiv svoje volje, kultivirala i obrazovala ovaj narod, vodeći ga prema svojem budućem statusu vodeće nacije kroz ovaj umjetni evolucijski proces. Ne čudi da su ljudi koji su pobjegli iz zatočeništva u getu postali duhovno plemstvo Europe.

Kao narod, Židovi proživljavaju vječnu borbu kvantitete protiv kvalitete; inferiorne skupine protiv superiornih pojedinaca; inferiorne većine protiv superiornih manjina.

Kalergi je jedan od prvih ljudi koji je promovirao oduzimanje prava nacijama na samoodređenje. Iz tog razloga poticao je jačanje separatističkih pokreta u Europi te masovnu imigraciju.

Separatizam bi doveo do razjedinjenja Europljana i skretanja pažnje s prijetnje koja dolazi izvana. Zbog manjka zajedništva, Europljani bi trebali biti laki plijen, a konačni cilj miješanja rezultirao bi uklanjanjem nepoželjnih bijelaca i konačnom masom robova koji bi bili lako podčinjeni vladajućoj eliti.

S lijeva nadesno: Felix, Max i Paul Warburg.

Nakon objave svojih ideja, Kalergi je preko baruna Louisa de Rothschilda stupio u kontakt sa bankarom Maxom Warburgom koji mu je ponudio financijsku pomoć u pokretanju pokreta.

Max Warburg je ujedno brat Felixa Warburga koji je oženio Friedu Schiff, kćer Jacoba Schiffa, poznatog po tome što je financirao krvavu Boljševičku revoluciju u Rusiji 1917.

Stoga se otvoreno može reći da su glavni financijeri zločinačkog komunističkog terora ujedno i glavni financijeri stvaranja Europske unije .

Imat ćemo svjetsku vladu, htjeli mi to ili ne. Pitanje je samo hoće li svjetska vlada biti uspostavljena uz suglasnost ili putem osvajanja,“ rekao je svojedobno pred američkim Senatom James Warburg, sin Paula Warburga, jednog od braće.

Pan-europska unija

Godine 1923., Kalergi je objavio knjigu Pan-Europa, u kojoj je formulirao viziju političke, gospodarske i vojne europske unije poznatije pod imenom Paneuropski pokret. Objavu knjige ponovno je financirao Max Warburg, a knjiga je sadržavala i formular koji je pozivao čitatelja da se pridruži pokretu.

Kalergi je bio predsjednik Paneuropske unije sve do svoje smrti 1972. Njegovo mjesto preuzeo je Otto von Habsburg, posljednji austrijsko-mađarski princ. Na toj poziciji ostao je do 2004. Trenutni predsjednik Paneuropske unije je francuski odvjetnik Alain Terrenoire.

Paneuropska unija opisana je kao: „nadnacionalni pokret koji vjerno slijedi političke ideje i ideale svog osnivača, Richarda Coudenhove-Kalergija.“ Organizacija je zasnovana na četiri načela: liberalizam, kršćanstvo, drutšvena odgovornost i pro-europeizam.

Zastava Paneuropske unije.

Mnogima će u oči upasti upravo „kršćanstvo“ i „pro-europeizam“ kao bizarni i paradoksalni ideali. Pritom vrijedi naglasiti da se kršćanstvo ovdje duboko povezuje s judaizmom i islamom, religijama koje dolaze iz istog korijena.

Epiteti poput „europskog patriotizma“ za sljedbenike ovih načela samo su ideal upravljanja bezličnom masom bez autohtone kulture i stvarnog identiteta.

Podršku Paneuropskoj uniji dali su brojni europski dužnosnici poput Winstona Churchilla, ali prije svega židovski intelektualci i javne osobe: Albert Einstein, Bronislav Huberman, Stefan Zweig, Sigmund Freud, Arthur Schnitzler, Bruno Kreisky i drugi.

Churcill je 1946. izjavio u Zürichu:

Moramo izgraditi Sjedinjene Europske Države […] Mnogo je posla napravljeno na ovom zadatku uz napore Paneuropske unije koja tako mnogo duguje grofu Coudenhove-Kalergiju… Strutkura Sjedinjenih Europskih Država, ako bude dobro i iskreno izgrađena, biti će takva da će materijalnu snagu jedne države učiniti manje važnom. Male nacije vrijediti će jednako kao i velike te će steći čast svojim doprinosom zajedničkoj stvari.

To je prvi korak ka formiranju Vijeća Europe.

Kalergi je za svoje „zasluge“ u konačnici 1950. dobio i nagradu Charlemagne (Karlspreiss), koju su primjerice dobile i ličnosti poput Jean-Claude Junckera, Donalda Tuska, Angele Merkel i Tonyja Blaira.

Angela Merkel na dodjeli nagrade Charlemagne.

Istu nagradu dobilo je i osam od jedanaest osnivača Europske unije.

Velika zamjena ili Bijeli Genocid

Kalergi je otvoreno zagovarao genocid autohtonih bijelih Europljana promocijom masovne imigracije i rasnog miješanja, što čelnici EU zagovaraju te u praksi provode posljednjih godina.

Dakako, čelnici EU pravdaju takav scenarij tvrdnjama da je riječ o „prirodnom procesu“ te da će Europa u suprotnom izumrijeti zbog zastarjelog stanovništva, čemu su zapravo kumovali medijska propaganda i sustavno ekonomsko otežavanje zasnivanja obitelji.

Napisano će neki vjerojatno pokušati diskreditirati kao još jednu „teoriju zavjere“, međutim, činjenice dostupne svakome jasno dokazuju kako nije riječ ni o kakvoj teoriji, već o realnosti koja se provodi upravo sada.