Katar deportira 9.000 Pakistanaca

untitled-1

Jedna od najbogatijih arapskih zemalja, Katar, deportirala je najmanje 9.000 ilegalnih imigranata, većinom Pakistanaca tijekom tromjesečne kampanje.

Imigrantima je dan krajnji rok za samostalni izlazak iz zemlje 1. prosinca, nakon čega će biti uhićeni i optuženi zbog kršenja strogih imigracijskih zakona.

Prema pakistanskom portalu News, procjenjuje se kako trenutno u Kataru živi oko 9.000 ilegalnih imigranata za koje se očekuje da će prihvatiti ponudu vlasti da dobrovoljno izađu iz zemlje te tako prođu bez dosjea.

Procjenjujem da će do završetka roka brojka dosegnuti 9.000“, izjavio je brigadir Abdullah Jaber Al-Labda, u ime Ureda za traženje i praćenje pri Ministarstvu unutarnjih poslova, koji se bavi procesuiranjem zahtijeva onih koji žele otići.

Kada smo krenuli, brojke nisu bile velike, ali bližimo se završetku i to će ubrzati stvari.

Ne postoje službene brojke o tome koliko ilegalnih imigranata živi u Kataru, a portal News navodi kako je to „vrlo osjetljivo“ pitanje u „zemlji koja je redovito meta kritika zbog odnosa prema gotovo 2 milijuna stranih radnika, posebice nakon što je zemlja pobjedila na natječaju za domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. godine.

Godine 2015., Human Watch Organisation otkrila je da Katar ima ono što oni zovu „kafala“ (odnosno „sponzorstvo). To je sustav kontrole strane radne snage, koji omogućuje svakom strancu da živi u toj zemlji i radi na specifičnom radnom mjestu.

Ukoliko radnik izgubi posao, iz bilo kojeg razloga, njegovo pravo na boravak automatski se poništava i takva osoba nema pravo tražiti drugi posao, budući da njena viza vrijedi samo za onaj prvotni posao.

Katarski zakon o nacionalnosti zasnovan je na konceptu jus sanguinis (latinski: pravo krvi), što znači da se državljanstvo prenosi nasljedstvom putem potomstva, umjesto načinom kakvog imaju europske zemlje.

No, čak niti to da vam je majka Katarka, neće biti dovoljno da dobijete državljanstvo, a čak i mogućnost dugoročnog procesa za „naturalizaciju“ stranaca (u trajanju od 25  godina), nikad ne daje rezultate u praksi, što zemlji osigurava državljanstvo isključivo na bazi homogenosti.

Usprkos gotovo izraelskim metodama po pitanju (ne)mogućnosti življenja stranaca u Kataru, zapadnjački liberali, politički establišment i brojne „nevladine“ ili „neprofitne“ organizacije nikad se nisu niti pokušale okomiti na Katar slijedom njegovih rasno utemeljenih zakona ili pak zbog deportacije ilegalnih imigranata. Ova činjenica, koja uvjerljivo dominira u zemljama Bliskog istoka, ignorira se već dugi niz godina.

Mnogi se stoga s pravom pitaju zašto europske zemlje i dalje moraju trpjeti i snositi teške i sve katastrofalnije posljedice masovne imigracije, dok bogate zemlje Bliskog istoka, koje su i geografski mnogo bliže, a jednako prostrane, te uz gotovo identične kulturološke običaje kao i imigranti sa Bliskog istoka, uporno odbijaju iste, uz toleranciju ostatka svijeta.

Imaju li zemlje bogate naftom veća prava od drugih? Gdje je nestala jednakost?

Izvor: Tribun