Osim što su izvršili masovni genocid nad vlastitim narodom, kineski komunisti „obračunali“ su se i sa štetočinama, među koje su uvrstili i – vrapce.

Kampanja protiv četiri vrste štetočina jedna je od prvih akcija kineskih komunista tijekom zlokobnog programa zvanog „Veliki skok naprijed“ u razdoblju od 1958. do 1962. U toj kampanji komunisti su svoje djelovanje usmjereili na štakore, muhe, komarce i vrapce. Bitka protiv zadnje vrste „nametnika“ prozvana je „Velikom kampanjom protiv vrabaca“.

Agresivnim djelovanjem protiv ove vrste ptica, komunisti su izazvali tešku biološku neravnotežu, što je dodatno pojačalo već umjetno izazvanu glad i pomor još većeg broja ljudi.

Svi su pozvani u borbu protiv vrabaca | Izvor: chineseposters.net

Akcija traje do – istrebljenja

Mao Zedong, predvodnik Komunističke partije, započeo je s kampanjom protiv štetočina 1958., a cilj joj je bio istrebljenje štetočina odgovornih za prenošenje bolesti ili šteta na usjevima. Pritom su komarci bili odgovorni za malariju; glodavci za širenje kuge; muhe su prijenosnici raznih štetnih bakterija; vrapci su pak štetili usjevima i voćkama.

Kineski komunisti proglasili su općenito sve vrste ptica „javnim životinjama kapitalizma.

Po nalogu vlasti, građani Kine morali su tjerati vrapce svim mjerama od usjeva. U tu svrhu mnogi su koristili lonce po kojima bi svakodnevno lupali kako bi rastjerali vrapce s grana drveća, što im je onemogućavalo potrebni odmor, pa su vrapci od iznemoglosti ugibali.

Na akcije protiv svih štetočina, u što su ubrojeni i vrapci, najviše se poticalo mlade. Lov na vrapce i štakore postao je svojevrsni sport, pa su se mnogi počeli natjecati u novim disciplinama. Vlasti su za one najučinkovitije borce protiv štetočina davale ne-materijalne nagrade, poput današnjeg tapšanja po ramenu. Materijalne nagrade smatrane su dijelom kapitalizma.

Istrijebimo četiri štetočine!
| Izvor: chineseposters.net

Od napada ljudi nisu bila pošteđena ni gnijezda vrabaca, niti njihova jaja ili mladi. Vrapce se gađalo kamenjem i puškama, što je u konačnici gotovo dovelo do potpunog istrebljenja ove ptičje vrste.

Vrapce se krivilo za krađu namirnica iz skladišta te sjemenja usjeva na poljima, što je smatrano zločinom kapitalizma. Procjene tadašnjih vlasti navodile su da je samo jedan vrabac godišnje pojeo oko 2 kilograma žitarica.

Zanimljivost je da su pojedine strane ambasade, poput poljske, odbijale dopustiti kineskim vlastima da na njihovim imanjima napadaju vrapce koji su doslovce tamo pronalazili skloništa. To je rezultiralo okupljanjima Kineza oko ambasada, gdje bi glasnim udaranjem o lonce i dalje pokušavali uplašiti i istjerati vrapce. Nakon dvodnevnog kontinuiranog dizanja buke, Poljaci su bili prisiljeni očistiti ambasadu od mrtvih vrabaca.

Istrebljenje posljednjeg vrapca
| Izvor: chineseposters.net

Ipak došli k pameti, prekasno

Godine 1960., vođe Komunističke partije počinju shvaćati da je nestankom vrabaca nastupila prirodna neravnoteža, jer vrapci osim usjeva jedu i kukce.

Kao rezultat sulude kampanje, umjesto povećanja usjeva kao što je recimo riža, njihova količina se značajno smanjila. Iz tog razloga Mao Zedong naredio je obustavu lova na vrapce te je kampanju usmjerio protiv stjenica.

Ipak, za prirodnu ravnotežu već je bilo prekasno. Zbog manjka vrabaca, nastupila najezda skakavaca, koji su preplavili zemlju te prouzročili nove probleme, uz već uvelike uznapredovalu glad, preveliku sječu šuma i nepravilno korištenje pesticida i drugih otrova.

Na sreću, prestankom napada na vrapce, priroda je nakon dugog niza godina ponovno uspostavila ravnotežu.

Propaganda borbe protiv štetočina
| Izvor: chineseposters.net