Kina sada u pogonu ima dovoljno elektrana na ugljen da pokrije kapacitete Europske unije, pri čemu je postala vodeći svjetski korisnik ugljena te time omela planove klimatskih histeričara da se ta praksa obustavi, piše Bloomberg.

Za razliku od mnogih drugih zemalja, uključujući obećanje Velike Britanije da će do 2025. zatvoriti sve elektrane na ugljen, Peking je i dalje predan ugljenu kao svom najvećem izvoru energije, što predstavlja veliki izazov globalnim ciljevima smanjenja emisija. Njegovi dodaci za 18 mjeseci do lipnja umanjuju opadanje drugdje u svijetu, navodi se u izvješću.

Međutim, horde klimatskih histeričara i klimatskih profitera ne brine ovakav razvoj događaja te svoje djelovanje ne usmjeravaju na najveće zagađivače okoliša kao što su Kina i Indija.

Što se tiče Kine, bilo kakav pokušaj smanjenja emisija ugljičnog dioksida na Zapadu, drastično je umanjen rastom emisija u Kini.

To je predviđeno i u izvješću koje je prošle godine objavila Fondacija za globalno zagrijavanje.

Kako je autorica izvješća Patricia Adams objasnila:

Kinezi su potrošili puno novca na obnovljive izvore bez rezultata na bilo kojoj zahtjevanoj razini. Dakle, usprkos trajnoj vanjskoj potpori zelenom programu, Kina zapravo u potpunosti ide na fosilna goriva. Moć Komunističke partije ovisi o tome.

U svom predgovoru za članak, bivši američki veleposlanik i američki posebni izaslanik pri UNFCCC-u, dr. Harland Watson, rekao je:

Mnogi iz ekološke zajednice gledaju na Kinu kako bi preuzeli ulogu globalnog klimatskog lidera. Ali Patricia Adams dovodi u pitanje da je Kina zainteresirana za preuzimanje ove uloge, jer će potreba za daljnjim ekonomskim rastom osigurati da nove opskrbe energijom budu u prednosti pred problemima klimatskih promjena.

Kina je najveći zagađivač na svijetu i više od utrostručila je izgaranje ugljena od 2000. do 2013., emitirajući milijarde tona ugljičnog dioksida koji zagrijava klimu. Ali njegova potrošnja ugljena dosegla je vrhunac 2014. godine, mnogo ranije nego što se očekivalo, a zatim je počela padati.

Prije samo tri godine Nicholas Stern – kojeg je The Guardian proglasio „eminentnim klimatskim ekonomistom“ – je hvalio Kinu kako je navodno dosegla svoj „ugljeni vrh“ kao „prekretnicu u povijesti svijeta.

Realnost je sasvim drugačija. Kina želi gospodarski rast i osjeća se da nema obvezu privikavati se na iracionalne fantazije koje su izmislili klimatski histeričari sa Zapada kako bi opravdali svoju fiksaciju obnovljivom energijom.

Prema posebnom izvještaju, koji je izradio Stockholmski institut za okoliš, rastuća proizvodnja fosilnih goriva vjerojatno će nadmašiti bilo kakve pokušaje koje Pariški klimatski sporazum nameće za ograničenje globalne proizvodnje ugljičnog dioksida.

Iako je Kina, uz Indiju, očito najveći uzročnik zagađenja u svijetu, žitelji Europe i Sjeverne Amerike, pod prisilom su svakodnevno „uživati“ u tiraniji imbecila apokaliptičnog kulta koji očigledno nemaju muda svoje iracionalne ideje aktivno usmjeriti na pravu stranu.

Neki će reći kako „čistimo vlastito dvorište“ prije nego što pogledamo u tuđe. No, nije li za neo-marksiste čitav svijet bez granica? Nije li svijet u njihovim parolama to isto dvorište?