Koliko su „biorazgradive“ vrećice zapravo (ne)razgradive? (VIDEO)

Plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu svojedobno su možda slovili kao odlični i praktični izumi. Međutim, oni su se pokazali katastrofičnim za okoliš, jer proizvod koji se koristi samo jednom, traje jako dugo, čak i kada je u pitanju „biorazgradivi“ materijal.

U jeku histerije oko „klimatskih promjena“ i ugljičnog dioksida, negdje u pozadini se skrivaju plastične vrećice, vjerojatno jedan od najčešćih predmeta kojim danas zagađujemo okoliš.

Ipak, danas se u prodaji mogu naći nešto skuplje vrećice koje se klasificiraju kao „eko“ ili „bio“ proizvodi, a navodno su načinjene od materijala koji nisu štetni za okoliš. No, koliko su takve vrećice doista biorazgradive i koliko im je vremena potrebno za razgradnju?

To su željeli otkriti istraživači sa Sveučilišta Plymouth, a rezultate su objavili na stranici Environmental Science and Technology.

Predvođeni istraživačicom Imogen Napper, tim je uzeo pet vrsta plastičnih vrećica (koje su sve bile dostupne od trgovaca u Velikoj Britaniji) Dio ih je bio izložen atmosferilijama, dio je zakopan u zemlju, a dio potopljen u more na tri godine.

Tim je redovito pratio stanje i bilježio vidljive gubitke površine i raspadanja te su vršene procjene promjena vlačne čvrstoće, teksture površine i kemijske strukture.

Ipak, biorazgradive i konvencionalne plastične vrećice su još uvijek bile dovoljno jake da nose namirnice nakon što su bile zakopane u tlu ili potopljene u morskom okruženju više od tri godine.

Vreća za kompostiranje razgradila se u morskoj vodi u roku od tri mjeseca – ali je preživjela 27 mjeseci zakopana u tlu.

Napper, kojoj je ovo istraživanje dio doktorata, rekla je: „Nakon tri godine, bila sam zapanjena da su sve vrećice još uvijek u stanju poslužiti za šoping. Najveće iznenađenje po tom pitanju bila je biorazgradiva vrećica. Kada vidite nešto tako označeno, mislim da automatski pretpostavljate da će se brže razgraditi od uobičajenih vrećica. Ali, nakon najmanje tri godine, naše istraživanje pokazuje da to možda nije slučaj.

Plastična vrećica na kojoj piše da se može „kompostirati“ ne mora nužno ublažiti krivnju zbog upotrebe plastike za jednokratnu uporabu, pogotovo ako potrošači nemaju informacije o tome kako najbolje odlagati te predmete kako bi ubrzali njihovu razgradnju.

U zaključku istraživanja, jedno od najupečatljivijih pitanja koje se istraživači pitaju je sljedeće: možemo li se osloniti na biološki razgradive formulacije kako bi nam one ponudile dovoljno naprednu stopu razgradnje i time bile realno rješenje problema plastičnog otpada?

Profesor Richard Thompson OBE, voditelj Međunarodne istraživačke jedinice pomorski otpad (uključen u studiju) kaže: „Ovo istraživanje pokreće niz pitanja o tome što bi javnost mogla očekivati kada vide nešto što je označeno kao biorazgradivo. Ispitivanje nije pokazalo nikakvu dosljednu, pouzdanu i relevantnu prednost u kontekstu morskih otpadaka. Zabrinjava me da ti novi materijali također predstavljaju izazove u recikliranju. Naša studija naglašava potrebu za standardima koji se odnose na razgradive materijale, jasno navodeći odgovarajući put za odlaganje i stupnjeve razgradnje koji se mogu očekivati.“