Kineska prehrambena industrija jedna je od najmanje reguliranih i kontroliranih u svijetu. U više navrata pokazalo se da čak ni kineska hrana s oznakom „organska“ nije ono za što se predstavlja.

Onaj dio hrane koji se uvozi iz Kine, a koji se kontrolira, često biva i vraćen od strane kontrolnih agencija zbog sadržavanja prekomjernih aditiva i štetnih elemenata, krivog označavanja proizvoda, ili se jednostavno radi o hrani kontaminiranoj prljavštinom.

Nekoliko je čimbenika koji čine kinesku hranu, uključujući i onu organsku nepouzdanom. Prvo, zagađenje okoliša nekontroliranim rastom i širenjem industrije dosegnulo je tu razinu da više ništa što se sadi u tim područjima više nije sigurno, a kamoli organsko. Pored toga, u zemlje vlada raširena korupcija, tako da nije za vjerovati onome što piše na deklaracijama.

Jeste li spremni za cjepiva iz Kine?

Kineski farmeri koriste vodu koja je zagađena teškim metalima, organskim i anorganskim primjesama i zagađivačima. Takva organska hrana može biti štetna već i za onog tko ju uzgaja, a kamoli da ju jede.

Problem je prljava voda

Žitarice, voće i povrće, sve se navodnjava nepročišćenom otpadnom industrijskom vodom. Kineska Žuta rijeka, čija voda se smatra neupotrebljivom, snabdjeva veliko područje prehrambene industrije u sjeveroistočnim provincijama.

Većina kineskih farmera ne želi jesti hranu koju sami proizvode, svijesni su o kojem zagađenju se radi. Prema njihovim riječima čista voda za navodnjavanje nije dostupna, kineske rijeke i jezera iz godine u godinu postaju sve onečišćenija. Usprkos tome, prehrambena industrija sve više se širi, proizvodi se i troši sve više pesticida i umjetnih gnojiva, a o kontroli hrane se vodi sve manja briga.