Na nedavnoj konferenciji Sigurnost hrane – izvornost i zaštita potrošača, iznesene su zanimljive činjenice o hrani koja cirkulira hrvatskim tržištem, ali i o tome koju količinu hrane bacimo kroz godinu.

Okupljenima se na konferenciji obratila zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan, kao članica Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane, prenosi Poslovni dnevnik.

Ona je navela kako je istraživanje Hrvatske agencije za hranu ustanovilo da je oko 80 hrvatskih građana izjavilo kako se „osjećaju kao građani drugog reda po pitanju prehrambenih proizvoda te načinu na koji ih tretiraju multinacionalne kompanije.“

Borzan je dodala kako je više od polovice proizvoda na domaćem tržištu bilo lošije kvalitete nego na njemačkom tržištu, a pritom čak i skuplje. Tek ok 15 posto kvalitetom je pariralo onima na njemačkom tržištu.

Na ovu činjenicu predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani pritom je tek istaknuo da „EU ne smije imati građane prvog i drugog reda,“ navodi Borzan. Ona ipak ističe kako se u Parlamentu donijela odluka o zabrani prodaje proizvoda koji zavaravaju potrošače da kupuju kvalitetan proizvod, dok je riječ o lošijoj kvaliteti u odnosu na onu na Zapadu.

Predstavnica Nastavngog zavoda za javno zdravstvo Jasna Bošnir ukazala je na činjenicu kako se hrana mora ispitivati prije pakiranja te da „ozbiljni proizvođači imaju kvalitetne proizvode i drže do brenda i kvalite, kontinuirano prate proces proizvodnje, imaju HACCP sustav i kontrolu kvalitete proizvoda.

Sigurnost i kvaliteta hrane u Hrvatskoj je na zavidnom nivou i dobro se kontrolira, a i potrošači su odgovorni dovoljno da plasiraju na tržište takve proizvode. Potrošačima poručujem da pročitaju deklaracije i odaberu proizvod koji im odgovara, a proizvođačima da bolje izbrendiraju svoje proizvode i dovedu ih u status koji će biti prepoznatljiv u Europi i šire“, dodala je Bošnir.

Na panelu je istaknuto i kako godišnje u Hrvatskoj bacimo oko 400.000 tona hrane, dok se u čitavoj EU baci oko 88 milijuna tona.

Kao jedno od rješenja ovog problema ističe se doniranje hrane, ali i činjenica da o tom procesu su potencijalni donatori poput velikih trgovačkih lanaca nedovoljno informirani o načinima skladištenja, dostave obroka te troškovima i kapacitetima.

U tu svrhu planira se na uvođenju IT sustava kojim bi se u realnom vremenu povezalo donatore i posrednike, a koji bi trebao pratiti situaciju na terenu, skupljati informacije te povezati socijalne samoposluge i donatore.