Kao i drugi indo-Europljani, drevni Litvanci imali su politeističku mitologiju i vjerovanja duboko povezana s prirodom. Zahvaljujući relativno kasnom prisilnom pokrštavanju, mitovi su preživjeli u litvanskom folkloru, običajima i svečanostima.
Litvanska mitologija jedna je od kompleksnih mitologija baltičkih naroda, koja dijeli brojne sličnosti s drugim mitologijama tog područja.
Podaci o drevnim vjerovanjima litvanskih plemena su očekivano štura, budući da se nasljeđe po običaju prenosilo usmenim putem kroz generacije. Nešto zapisa postoji, ali su uglavnom djelo kršćanskih „misionara“ koji su radili na demoniziranju i osuđivanju svega što su smatrali „poganskim“.
Iz tog razloga brojni tekstovi smatraju se netočnim, nepouzdanim i često izmišljenim.
Pokrštavanje na području današnje Litve započelo je između 14. i 15. stoljeća, ali su se stara vjerovanja prakticirala još par stoljeća nakon toga, postupno gubeći snagu. Međutim, mnogi drevni mitovi opstali su u starim pjesmama i pričama.
Očekivano, litvanska mitologija vrlo je slična latvijskoj, dok obje zajedno dijele osnovne sličnosti i s mitologijom starih Prusa.
Razdoblja
Pretkršćanska mitologija poznata je uglavnom kroz razne pokušaje rekonstruiranja povjesničara, dok su neki mitovi potvrđeni i arheološkim iskapanjima.
Drugi period koji je vladao sve do sredine 17. stoljeća, sadržavao je mitove koji su bazirani na herojstvu i duboko vezani za patriotizam.
Treći period mitologije započeo je s rastućim utjecajem kršćanstva i aktivnom propagandom jezuita krajem 16. stoljeća. U promociji kršćanstva odbačen je raniji neprijateljski pristup te su učinjeni pokušaji drugačijim pristupom, zbog čega su litvansku mitologiju uvršteni i neki kršćanski elementi.
Posljednji period litvanske mitologije započeo je u 19. stoljeću, nakon što je započeo kulturološki obrat te se pridavala važnost starih običaja i nasljeđa. To se posebno odnosilo na više klase društva, no u sve se uključila čitava nacija.
Mitske priče iz ovog doba odraz su drevnih mitova, ali nisu smatrane istinitima, već su jednostavno gledane kao na duhovnu povezanost s prirodnim elementima i svojevrsno iskustvo iz prošlosti.
Priroda i moral
Priče, pjesme i legende litvanske mitologije uvelike su vezane na zakone prirode i prirodne procese poput promijene godišnjih doba te njihov utjecaj na ljudska bića. Priroda se tako često poistovjećuje s obitelji, gdje se na primjer Sunce smatra majkom, mjesec ocem, a zvijezde sestrama ljudskih bića.
Iz tog razloga litvanska mitologija pored velikih božanstava sadrži i bezbroj malih, čak i osobnih bogova i božica.
Heroizam i moralnost duboko su ukorijenjeni u litvansku mitologiju. Brojni mitovi vezani su upravo na svakodnevne probleme i moralne dileme čovjeka. S tim u svezi brojne priče zasnovane su na ideji kako boginje ili bogovi posjećuju ljude da bi im dali moralne smjernice.
Pritom ljudi ne prepoznaju ova božanstva, jer se njihova prisutnost manifestira kao savjest koju bi pojedinac u trenutcima dvojbe trebao poslušati. Taj unutarnji glas smatra se moralnim glasom boga ili boginja, za ljude koji u datom trenutku nisu sigurni što učiniti.
Glavna božanstva
Osnovna božanstva litvanske mitologije identična su onima latvijske i pruske mitologije.
Vrhovno božanstvo i stvoritelj svega je Dievas. Ova riječ danas u litvanskom i latvijskom narječju označava boga općenito.
Glavnim božanstvom smatra se Perkunas, koji je univerzalni baltički bog groma, kiše, planina, hrastova i neba. Analogija u drugim mitologijama su mu Thor ili Perun.
Saule je također zajedničko božanstvo baltičkih plemena te ju se smatra boginjom Sunca, života i plodnosti, topline i zdravlja. Također je često prikazana kao zaštitnica unesrećenih te siročadi.
Baština
Iako se Litvanci danas u većini izjašnjavaju kao katolici, određeni mali broj vjernika (oko 0.8 posto) smatra se starovjercima. Oni sačinjavaju takozvani pokret Romuva.
Članovi ovog pokreta unatoč svojoj malobrojnosti i dalje održavaju stare tradicije te ističu važnost povezanosti s prirodom, zbog čega i broj pristaša ove religije kontinuirano raste posljednjih godina.
Litvanska mitologija danas je inspiracija brojnim umjetnicima, a posebice se može pronaći u narodnim pjesmama i plesovima koji su velika i raširena tradicija baltičkih naroda.
Stara imena, povezana s prirodom i mitovima često se daju djeci.
Autor: Radogost Horvat
