Marija Oršić rođena je 31. listopada 1895. godine u Zagrebu. Otac joj je bio Hrvat, a majka Nijemica iz Beča. Marijin otac, Tomislav Oršić, rođen je u kući u blizini katedrale sv. Stjepana u Zagrebu. Tomislav je bio arhitekt 1890-ih u uredu koji se nalazio na Trgu bana Jelačića. Tijekom putovanja u Beč Tomislav je upoznao iznimno lijepu mladu balerinu Sabine. Zaljubili su se, vjenčali i dobili Mariju.
Marija se kao dijete sa svojom obitelji seli u Beč gdje nastavlja živjeti, a 1919. godine se kao već odrasla žena seli u München.
U Münchenu je Marija od samog početka bila u kontaktu s društvom Thule (Thule-Gesellschaft), njemačkim udruženjem koje se bavilo proučavanjem germanske prošlosti i okultizma, a ubrzo je stvorila vlastiti unutarnji krug pod nazivom „Alldeutsche Gesellschaft für Metaphysik”, također još poznatom pod nazivom Društvo Vril.
Društvo Vril su sačinjavale mlade djevojke navodno iznimnih telepatskih sposobnosti, među kojima su najistaknutije bile Marija i tajanstvena Sigrun. Djevojke su nosile dugu kosu isprepletenu u pletenice, a vjerovale su da upravo njihova duga kosa služi kao prijemnik medijumskih prijenosa poruka iz drugih svijetova.
Za Thule-Gesellschaft, s kojim su djevojke surađivale, a po nekim tvrdnjama bile i dio istog, zna se dosta toga, od djelovanja pa do članova. Društvo Thule, ili Thule-Gesellschaft, a izvorno „Studiengruppe für germanisches Altertum” (Studijska grupa za germansku antiku), bilo je njemačko okultističko i Völkisch udruženje osnovano u Münchenu ubrzo nakon Prvog svjetskog rata, nazvano po mitskoj sjevernoj zemlji Thule.
Društvo je poznato uglavnom kao organizacija koja je sponzorirala Deutsche Arbeiterpartei (DAP; Njemačka radnička stranka), koju je Adolf Hitler kasnije reorganizirao u Nacionalsocijalističku njemačku radničku stranku (NSDAP). Prema Hitlerovom biografu Ianu Kershawu, popis članova organizacije uključivao je Rudolfa Hessa, Alfreda Rosenberga, Hansa Franka, Juliusa Lehmanna, Gottfrieda Federa, Dietricha Eckarta, i Karla Harrera, između ostalih.
Autor Nicholas Goodrick-Clarke tvrdi da su Hans Frank i Rudolf Hess bili članovi Thulea, dok su drugi istaknuti članovi NSDAP-a bili samo pozvani govoriti na sastancima Thulea. Nema nikakvog dokaza da je Adolf Hitler bio član društva Thule niti da je prisustvovao njihovim sastancima.
S druge strane, za društvo Vril, kojem je Marija Oršić pripadala i vodila ga, ima vrlo malo, ili gotovo ništa dokumentiranih zapisa, tako da sva daljnja saznanja o djelovanju društva Vril i Marije Oršić kao navodno famoznog medija kojem se prema nekim pisanjima divio i sam politički vrh Njemačke, znamo samo iz pisanja nekolicine autora iz druge polovice dvadesetog stoljeća.
Oglas:
Mariju Oršić prvi put u literaturi spominju Louis Pauwels i Jacques Bergier u svojoj knjizi „Le Matin des magiciens” (Zora čarobnjaka) iz 1960. godine. O Mariji Oršić i njenom životu i djelovanju postoji više teorija i nedokazanih tvrdnji, kao i o njezinoj smrti. Tvrdnje govore o tome da je bila medij koji je imao telepatski kontakt s bićima iz druge galaksije, neki tvrde da je društvo Vril bilo dio Thule Gesellschafta, te da je Marija surađivala sa samim vrhom NSDAP-a, da je putem svojih telepatskih sposobnosti dobivala upute tehničke prirode za stvaranje antigravitacijskih letećih strojeva, čak i interplanetarnih svemirskih letjelica, te da je nestala pred kraj rata u nerazjašnjenim okolnostima. Drugi kažu da društvo Vril nije bilo dio Thule Gessellschafta, te da je Marija nestala dolaskom nacionalsocijalista na vlast. Neki kažu da je surađivala i s Nikolom Teslom. A mnogi pak, zbog nedostatka relevantnih dokaza, tvrde da Marija Oršić nije nikad ni postojala.
Prema pisanju raznih autora, Marija je navodno u telepatskim seansama primila niz medijumskih prijenosa na jeziku kojeg je tvrdila da ne poznaje, ali da sadrže informacije tehničke prirode za stvaranje letećih strojeva. Spominje se da telepatske poruke dolaze iz Aldebarana, zvijezde koja se nalazi 68 svjetlosnih godina od nas u zviježđu Bik.
Što se tiče dokumenata, kaže se da je Marija imala dvije hrpe papira koje su nastale kao rezultat tih telepatskih seansi: jedna s nepoznatim rukopisom, a druga potpuno čitljiva. Što se potonjeg tiče, Marija je sumnjala da bi mogao biti napisan u arhaičnom obliku onoga što bi mogao biti sumerski jezik.
Krajem studenog 1924. Marija je posjetila Rudolfa Hessa u njegovom stanu u Münchenu zajedno s Rudolfom von Sebottendorffom, osnivačem društva Thule. Sebottendorf je htio kontaktirati Dietricha Eckarta, koji je umro godinu dana ranije, a bio je jedan od osnivača NSDAP-a i član Thule Gesellschafta.
Kako bi stupili u kontakt s Eckartom, Sebottendorf, Marija, Rudolf Hess i drugi sklopili su ruke oko stola prekrivenog crnom tkaninom. Kako je Marija pala u trans iz njenih ustiju počeo je dopirati Eckartov glas, ali dogodilo se nešto neočekivano. Eckart je objavio da ga netko ili nešto tjera da ostavi mjesta drugom glasu, koji ima važnu poruku.
Eckartov glas je nestao, a začuo se alarmantan i neugodan glas, koji se identificirao kao „Sumi, stanovnici dalekog svijeta koji se okreće oko zvijezde Aldebaran u zviježđu koje vi zovete Bik”. Glas je potom rekao da su Sumi bili humanoidna rasa koja je kolonizirala Zemlju prije 500 milijuna godina. Oni su navodno sagradili ruševine Larse, Shurrupaka i Nippura u Iraku. Oni koji su preživjeli veliki potop Utnapishtim postali su preci arijske rase. Sebottendorf, skeptičan prema takvim informacijama, zahtijevao je dokaz. Dok je Marija bila u transu, našvrljala je niz redaka na kojima su se mogli vidjeti sumerski znakovi.
Autori potom tvrde da je društvo Vril počelo 1922. godine raditi na izradi buduće svemirske letjelice na tajnoj lokaciji u sjeverozapadnoj Njemačkoj. Iz financijskih razloga, društvo Vril nije moglo započeti s razvojem RFZ-a (Rundflugzeug ili kružni zrakoplov) sve do 1937. godine, nakon što je kupilo neko obližnje zemljište od aeronautičkih objekata tvrtke Arado Flugzeugwerke.
Nadalje se tvrdi da su u prosincu 1943. godine Marija i Sigrun prisustvovale sastanku koji je održalo Društvo Vril u obalnom gradu Kołobrzegu. Glavna svrha sastanka bila je baviti se projektom Aldebaran, koji je planirao poslati letjelicu na Aldebaran. Mediji društva Vril trebali su dobiti telepatske informacije o naseljenim planetima oko Aldebarana i isplanirati put do tamo. O ovom projektu se ponovno navodno raspravljalo 22. siječnja 1944. godine na sastanku između Hitlera, Himmlera i znanstvenika Winfrieda Otta Schumanna.
Prema istim autorima, Marija Oršić posljednji put je viđena ili se oglasila početkom ožujka 1945. godine, kad je svim članovima društva Vril poslala navodni interni dokument koji završava riječima „Niemand bleibt hier” (Nitko ne ostaje ovdje).
Ovo će biti posljednja poruka koju je poslalo društvo Vril, a od tada se Mariji Oršić i ostatku društva Vril gubi svaki trag. Je li Marija Oršić doista bila jedan od najtajanstvenijih mistika dvadesetog stoljeća, ili samo plod nečije bujne mašte, očito nikad sa sigurnošću nećemo znati.
Autor: Ivica Mandekić
