Medicinski časopis opisao „bjelinu“ kao „parazitsku patologiju koja nema lijeka“

Istraživanje objavljeno u Journal of American Psychoanalytic Association opisuje „bjelinu“ kao „parazitsku patologiju koja nema lijeka“.

Članak pod naslovom „O posjedovanju bjeline“ napisao je dr. Donald Moss (bijelac), član fakulteta i njujorškog Psihoanalitičkog instituta i San Francisco centra za psihoanalizu.

Moss tvrdi da bijelci imaju „posebnu podložnost“ na „parazitsko“ stanje, za koje kaže da „čini apetite domaćina proždrljivim, nezasitnim i perverznim“ i navodi ih da „teroriziraju“ nebijelce.

Još jedan prolupali akademik tada „bjelinu“ predstavlja kao zloćudnu bolest koja se može spriječiti samo masovnim programima preodgoja.

„Učinkovito liječenje sastoji se od kombinacije psihičkih i društveno-povijesnih intervencija. Takve intervencije mogu imati razuman cilj samo preoblikovati infiltrirane apetite bijeline – smanjiti njihov intenzitet, preraspodijeliti njihove ciljeve i povremeno ih okrenuti prema radu na reparaciji“, piše on.

Čak i tada, Moss žali da „nema jamstva protiv regresije“ i „ovdje još nema trajnog lijeka“.

Ovu vrstu anti-bjelačke retorike pljuju i Mossovi kolege s nastave u školama i sveučilištima širom Amerike pod krinkom „kritičke rasne teorije“.

Članak još jednom naglašava kako je sijanje rasističke mržnje prema bijelcima u svijetu „demokracije“ i „tolerancije“ posve otvoreno i dopušteno.