Otkako je kršćanstvo spojeno s masmedijima, raznorazni imbecilni oblici tužakanja doživjeli su procvat. Pa iako smo navodno prešli preko primitivnih dogmatskih proljeva, neki od bisera još uvijek se serviraju u javnost.

Svatko ima pravo vjerovati u što hoće i to je privatna stvar. Tako tvrde i ateisti i kršćani i pobornici raznih drugih denominacija. Pa ipak, „privatne stvari“ redovno popunjavaju medijske stupce „renomiranih“ medija, kako bi se narušila privatnost onih iz „suprotnog“ tabora ne bi li i oni postali „privatnici“ te da siroti ne bi završili u nekakvom paklu.

Kao česti alat u promicanju „privatne stvari“ učestalo se koristi demonizacija. Pa nije to ništa novo i svi to rade. No, dok neki demoniziraju na osnovi jasnih argumenata i neoborivih činjenica, drugi vole koristiti takozvanu mitomaniju i najgluplje oblike laži i izmišljotina. U kršćanstvu je to oduvijek bilo optuživanje za – sotonizam.

Kako je uspio rock’n’roll

Kada je sad već davnih dana nastao rock’n’roll, bendovi i slušatelji takve glazbe proglašeni su – štovateljima Sotone. Ploče koje se nikad nisu vrtile unatrag predstavljale su najmračniji oblik crne mise ili seanse zazivanja Nečastivog koji ipak nikad nije navratio da opravda ove optužbe. Ili jest?

Zanimljivo, danas postoji nešto što se zove „kršćanski rock“, a bogme su i neki žešći glazbeni pravci dobili svoje anti-sotonističke sljedbenike. Pa čak je i jedan od najekstremnijih žanrova metala – black metal – dobio podžanr nazvan „Unblack Metal“. Da, glazbeni stil kojeg mnogi poistovjećuju s poganskim ili sotonističkim izričajem, ima bendova koji pjevaju o Isusu i borbi protiv Asmodeusa, Levijatana i sličnih imena hebrejske religije.

No, demoniziranja ovakvog tipa nisu ostala u „primitivnom“ razdoblju hipija, LSD-a i sličnog.

Duhovni mir i suživot s prirodom veliki su problem

Naprotiv, „neki“ novinari jednog „renomiranog“ hrvatskog portala ne tako davno servirali su niz izmišljenih baljezgarija o tome kako se na tečajevima yoge vjernike i one manje vjerne uvlači u samu srž sotonizma.

Meditacija, duboko disanje, kontrola vlastitog tijela, njegovo opuštanje, psihofizički trening, duhovni mir i harmonija s davno odbačenom prirodom proglašeni su – sotonskim jer je tamo netko neki za koga nitko nikad nije čuo, navodno jedva izvukao živu glavu iz pakla yoge.

Kako se ne bi, nedaj bože, ljudi bavili nečim „nekršćanskim“, neuke i ograničene medijske ličnosti stekle su „slavu“ davajući „upozorenja“ sirotom puku, intelektualnog nivoa spalog valjda na razinu baba koje su s krunicom u ruci poslije nedjeljne mise voljele ogovarati svakog tko bi prošao kraj njihove kuće, a posebice sebe međusobno.

Horoskop i „sotonist“ Vidoviti Milan

Znate, danas smo svi u najvećoj opasnosti… Sprema se kataklizma, koja nikako da više dođe, a neki od nas upuštaju se u čitanje horoskopa, tajne tarota, vidovnjaštvo itd.

Iako su astrologija, horoskop, proricanja budućnosti i tome slično obične budalaštine starije od kršćanstva, a koje mogu biti tek nekakva zabava ili razbibriga, u što će povjerovati samo oni naivni i labilni, eto, i to je sam izvor tame koja prijeti čovječanstvu.

S radošću će se mnogi prisjetiti Vidovitog Milana, koji je naivčinama i lakovjernima uzimao lovu zajedno s telekomunikacijskim tvrtkama i televizijom, da bi im govorio da pomaknu krevet na drugi kraj kuće, ne bi li ove snašla sreća u novcima, bolesti ili ljubavi.

Nažalost, Milan je također sotonist i opsjeo je na tisuće žrtava koje su mu vjerovale. No, je li zli „Svjetlonoša“ opsjeo njihovu dušu već i prije nego što su zvali „Sotonistu“? Pitanje je to koje traži šire razmatranje.

Što nosi sutra?

Tko zna što nam nosi sutra? Pa sigurno ne horoskop ili neki vidovnjaci koji uzimaju lovu, dok božji poslanici za svoje blagoslove, ispovjedi i sakramente navodno ne uzimaju ništa.

Hoće li analogno rocku za koje desetljeće biti „kršćanskih“ yoga ili horoskopa? To znaju samo hebrejska božanstva i možda pokoji Luciferov poslanik. Mi se ne bi šteli mešati, ali se ne možemo suzdržati od malog osvrta na moderne „spasitelje“.

Autor: Belzebubica


Članak je pukim slučajem i posve neobjašnjivo objavljen u 6.66 minuta, zbog čega se najdublje ispričavamo.