Područje monokulturalnog grada Birminghama bilježi najveću stopu novoprijavljenih slučajeva sakaćenja ženskih genitalija u Velikoj Britaniji.

Prošle godine, Nacionalna zdravstvena služba (NHS) zabilježila je novih 305 slučajeva sakaćenja u Birminghamu i Solihullu, skoro šest novih žrtava svakog tjedna, piše BirminghamLive.

Sveukupno, uključujući one koje su već poznate NHS-u, zdravstvene vlasti u regiji su tijekom 2018./2019. zabilježile sakaćenja genitalija kod 385 žena i djevojčica. Za veliku većinu (305) žrtava nije bilo poznato kada je proveden ritual.

U pogledu povijesnih sakaćenj počinjenih kada su žrtve bile djeca, vlasti uspjele utvrditi da je 15 slučajeva uključivalo žene i djevojčice mlađe od godine dana u vrijeme ovog rituala; 15 ih je bilo u dobi od jedne do četiri godine; 45 ih je imalo od pet do devet godina; a oko deset ih je bilo u dobi od 10 do 14 godina.

Regionalni podaci izneseni su nakon što je NHS objavio statistiku u cijeloj zemlji, a ona je otkrila da je između travnja 2018. i ožujka 2019. godine, 6.415 žena i djevojčica – što je porast od 6.260 u odnosu na isto razdoblje prethodne godine – identificirano kao žrtve genitalnog sakaćenja.

Od tog broja, 4120 je novih slučajeva, što znači da su se žrtve pojavile u statistici po prvi put, dodajući na desetke tisuća žena i djevojčica koje žive u Velikoj Britaniji za koje se vjeruje da su im genitalije bile osakaćene.

Kao i regionalni podaci za Birmingham, i nacionalna statistika otkriva da se u velikom broju nije moglo utvrditi (3.895 od 6.415) žrtava kada je došlo do sakaćenja. Najveći udio onih kojima je bila poznata dob u kojoj se genitalno sakaćenje dogodilo bila su djeca mlađa od pet godina (1.065), a slijede ih djevojčice od pet do 10 godina, gdje je identificirano 805 žrtava.


Najmanje 10.000 djevojčica i žena u Finskoj bilo je žrtvama genitalnog sakaćenja


Genitalno sakaćenje je kulturološka praksa koja se provodi uglavnom u dijelovima Afrike, a također i u dijelovima Azije, a koja uključuje pred-pubertestsko odsijecanje genitalija djevojaka.

Klitoridektomija tipa 1 uključuje djelomično ili potpuno uklanjanje klitorisa, a ekscizija tipa 2 je uklanjanje dijela ili cijelog klitorisa, unutarnjih usana, a ponekad i vanjskih usana.

Tip 3, infibulacija, najekstremniji je postupak gdje se uklanja vanjsko genitalno tkivo, a rodnica se namjerno sužava rezanjem i šivanjem vulve. Ostali oblici mučenja uključuju ubod, probijanje, struganje, rezanje ili spaljivanje genitalija.

Posljedice ovog mučnog rituala nisu samo fizičke, već prije svega i mentalne. U nekim slučajevima zabilježeni su i smrtni ishodi.

Iako je ovaj monstruozni primitivni ritual zabranjen još davne 1985., a 2003. je stupio na snagu i zakon koji kriminalizira odvođenje ženskog djeteta u inozemstvo radi provođenja postupka, u veljači 2019. godine uslijedio je tek jedan pravni postupak protiv osobe koja je izvršila sakaćenje u Britaniji.

Žena iz Ugande, koja živi u Velikoj Britaniji, osuđena je na 11 godina nakon što je dopustila izvođenje rituala na trogodišnjoj kćeri.

Majka osakaćene koristila je i vudu vračarije kako bi pokušala „ušutkati“ zdravstvene radnike, policiju i ostale koji su bili uključeni u slučaj. Policija je pronašla imena i vradžbine prema onima koji su sudjelovali u istrazi. Voće je bilo stavljeno u zamrzivač kako bi se svjedocima „zamrznula“ usta.