Sveučilište u Edinburghu, jedno od najstarijih u Britaniji, dopustilo je da se događaj pod rasističkim nazivom „Resisting Whiteness 2019“ (Odupiranje bjelini 2019.) odvije u njegovim prostorijama. Tijekom događaja, bijelcima je bilo zabranjeno sudjelovanje u raspravi iako je već i samo njihovo prisustvo bilo nepoželjno.

Konferencija, čiji je cilj bio tobožnje podizanje svijesti o „važnosti antir-asističke akcije u Velikoj Britaniji“, održana je u subotu u kazalištu Pleasance, čiji je vlasnik Sveučilište u Edinburghu.

Oglas:

 

Organizirala ga je rasistička skupina pod nazivom „The Resisting Whiteness Collective“ (Kolektiv odupiranja bjelini), koji se opisuje kao „neprofitna organizacija aktivista QTPOC [Obojeni gay i transrodne osobe].“ Dok je označavala događaj, grupa je izjavila da želi to učiniti „što je moguće pristupačnijim i stoga imati besplatne ulaznice za one koji žele prisustvovati.“

Međutim, čini se da nisu svi bili dobrodošli, osobito ne bijelci. Pravila objavljena na službenim internetskim stranicama konferencije kažu da ako je sudionik bijel, neće imati pravo postavljati pitanja, barem javno. Pravilo, uvedeno kako bi „pojačalo glasove obojenih“, uvedeno je da bi se „prednost dala pitanjima obojenih osoba u publici.

Ako ste bijela osoba u publici i još uvijek imate pitanje nakon završetka panela, slobodno podijelite svoja pitanja s članom odbora ili našim govornicima,“ naveli su organizatori.

Nakon niza žestokih kritika na društvenim mrežama, organizatori su pokušali razvodniti svoju anti-bjelačku mržnju tipičnim mizernim izgovorima o „nerazumijevanju“ nakana:

Odupiranje bjelini nije o bijelim individualcima, već o bjelini kao prožimajućem sustavu ugnjetavanja – i društvenog i političkog – sustava kojem se potrebno oduprijeti i razoriti ga,objasnili su organizatori.

Fascinantno je zapravo kako se za rasizam uvijek i isključivo optužuje bijelce, koji se većinom groze takvog pojma, pa se shodno tome ponižavajuće podčinjavaju lažnom moralnom ucjenjivanju bez da su ikome išta skrivili, osim što nekome očiti problem predstavlja njihova boja kože.

Promotori ovakvih podmuklih anti-bjelačkih bestijalnosti tvrde kako je u pitanju „afirmativna akcija“ ili „obrnuti rasizam“ s ciljem da bijelci tobože uvide kako je to navodno biti meta rasne diskriminacije, dok se čitava anti-bjelačka rasistička agenda pakira u ukrasni papir „anti-rasizma“.

Ironično, sve europske školske, društvene i političke institucije okićene su parolama anti-rasizma, uključivosti i različitosti. Usprkos tome, svaki neuspjeh obojenih svaljuje se na izmišljene izgovore o rasnoj diskriminaciji i plejadu drugih optužbi spram bijelaca.

Tragikomično je pak u svemu što su potomci „zlih kolonizatora“ i dalje očito dovoljno dobri kada od njih treba izmusti neku poveću svotu, a niti „kolonizatorski kontinent“ nije loš kada obojenima treba edukacija ili češće boravak na socijalnoj skrbi uz neizostavna masovna silovanja, kriminal i ostalo nasilje.