Christine Lagarde zasjela je 1. studenog na čelno mjesto Europske središnje banke ECB, zamijenivši dosadašnjeg predsjednika Maria Draghija. Riječ je o osobi koja je 2008. aktivno sudjelovala u Aferi Tapie.

Lagarde je prethodno vršila dužnost generalne direktorice Međunarodnog monetarnog fonda (IMF), ministrice financija te ministrice poljoprivrede i ribarstva u vrijeme vladavine Nicolasa Sarkozyja.

Godine 2016., Lagarde je osuđena za nezakonitu isplatu 404 milijuna eura odštete tajkunu Bernardu Tapieu u vrijeme dok je bila ministrica financija u Francuskoj.

Njena krivica bila je u tome što je 2007. odobrila pokretanje arbitražnog postupka u tom slučaju, iako ju je Državna investicijska savjetovala da to ne čini te je odustala od osporavanja odluke koju je donijela arbitraža nakon čega je Tapieu protuzakonito isplaćeno 404 milijuna eura iz državnog proračuna, bez da je proveden žalbeni postupak.

Iako je osuđena zbog nemara u cijeloj aferi, Lagarde nije dobila niti dana zatvora, čak niti novčanu kaznu. Štoviše, nije dobila niti dosje.

No, nakon što je sjela na novu čelnu poziciju još jedne globalističke financijske institucije, Lagarde je iznijela još neke „sočne“ detalje o svojim stavovima. Portal Positive Money iznio je detaljnu analizu što se može očekivati od Lagarde na čelu ECB-a.

Uvjeren sam da ECB može postići značajna daljnja poboljšanja u rodnoj ravnoteži – kao i u raznolikosti svoje radne snage zajedno s nekoliko drugih pokazatelja.

Raznolikost znači privući sve talente iz svih sredina, i posvećivati se svim ljudima koji se tretiraju jednako – bilo na osnovi spola, rase ili nacionalnosti.

Iako su „raznolikost“ i „jednakost“ tipične floskule globalista, Lagarde je svoju dvoličnost odmah iskazala netolerancijom po pitanju „klimatskih promjena“. Naime, jedan od njenih glavnih ciljeva je u potpunosti eliminirati „ugljični otisak“ iz ECB-ovog portfelja.

Iako je teorija o „klimatskim promjenama“ dokazana globalna financijska prijevara, ECB je odabrao radikalan smjer klimatskih histeričara te zgazio neutralnost kakva bi se očekivala po ovom pitanju.

Na čelo ECB-a tako je zasjela još jedna spodoba dolična agendi nakaradnog „demokratskog“ sustava – okruženja u kojem se toleriraju apsolutno svi oblici kriminala, a zločinci imaju veća „ljudska prava“ od žrtava.