Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je trenutno pod istragom zbog korupcije, pozvao je vođe EU da po uzoru na Donalda Trumpa priznaju kako je Jeruzalem glavni grad Izraela – jer to dokazuje Biblija.
Tijekom svog posjeta Brusselsu u ponedjeljak, Netanyahu je pohvalio Trumpovu odluku o priznanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela. Prema njegovim riječima, unatoč novim nemirima na Bliskom istoku, ta odlaka promovira mir te je EU i Palestince pozvao da ju prihvate.
„To pomaže ostvarenju mira jer priznavanje stvarnosti je dio mira, temelj mira,“ rekao je Netanyahu.
„Vrijeme je da Palestinci priznaju Židovsku državu i da također priznaju činjenicu da ona ima glavni grad. On se zove Jeruzalem,“ dodao je izjavivši kako očekuje „da sve ili barem većina“ država EU „preseli svoje ambasade u Jeruzalem.“
Većina svjetskih državnika nezadovoljna je ovim potezom, dok su ruske vlasti također izrazile svoju zabrinutost oko izglednog novog sukoba na Bliskom istoku.
Tijekom sastanka s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, koji se protivio Trumpovoj odluci, Netanyahu je izjavio kako Biblija potvrđuje i opravdava ovaj kontroverzni potez.
„Možete to pročitati u vrlo dobroj knjizi – zove se Biblija,“ izjavio je Netanyahu. „Možete to pročitati u Bibliji. Možete to čuti u povijesti židovskih zajednica u našoj dijaspori…“
„On je oduvijek bio naš glavni grad. Jeruzalem nikad nije bio glavni grad nekog drugog naroda. Što prije Palestinci dođu u dodir sa stvarnošću, to ćemo se prije primaknuti miru i to je razlog zašto smatram da je objava predsjednika Trumpa bilo od tako povijesne i mirovne važnosti,“ zaključio je Netanyahu.
Politčari i vođe tijekom povijesti su redovno voljeli citirati vjerske tekstove, kada im je to odgovaralo. Međutim, čak niti službeni povjesničari ne smatraju Toru ili Stari zavjet mjerodavnim i činjeničnim povijesnim dokumentima.
Tijekom duge povijesti, danas sporne prostore naseljavali su i osvajali brojni narodi, od raznih semitskih plemena, preko Egipćana, Rimljana, pa i Osmanlija.
Moderna povijest „Židovske države“ započela je 1948. u tadašnjoj Palestini koja je bila pod vlašću Britanaca, a koja je podvijeljena na židovsku i arapsku uz Jeruzalem kojemu je dodijeljen posebni status.
Zanimljivo je istaknuti da je naseljavanju Židova u Palestinu u razdoblju između 1933. i 1939., doprinjeo i dogovor između tadašnjih cionističkih skupina te nacionalsocijalističkih njemačkih vlasti, poznat kao Sporazum Haavara. Tim procesom iz Njemačke je na područje današnjeg Izraela prebačeno oko 60.000 ljudi.
