Neuspjelo „isušivanje močvare“ i Trumpov zaokret za 180 stupnjeva

Republican presidential candidate Donald Trump is joined by his daughter Tiffany, left, and son-in-law Jared Kushner as he speaks during a news conference at the Trump National Golf Club Westchester, Tuesday, June 7, 2016, in Briarcliff Manor, N.Y. (AP Photo/Mary Altaffer)

Retorika predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa temeljila se na borbi protiv političkog establišmenta i interesnih skupina koje upravljaju politikom Bijele kuće i State Departmenta. Sve za što je optužio svoje protivnike, od Jeba Busha, Teda Cruza, pa do Hillary Clinton, uključujući povezanost s financijskim i bankarskim institucijama poput Goldman Sachsa, umješanost u političke i obavještajne skandale, poticanje ratova na Bliskom istoku, te mito i korupciju, je držalo vodu, štoviše, to su bile javne tajne, ali istovremeno stalno prešućivane od strane velikih medijskih kuća.

Foto: ABCNews

Trump je tu odigrao ulogu, ili ju vješto iskoristio, pučkog tribuna koji ukazuje na stvarne probleme američkog političkog sustava, zalagao se za ono što američka radnička klasa i srednji stalež žele – bolju Ameriku i Ameriku na prvom mjestu. Obećavao je protekcionizam koji će pogodovati američkom gospodarstvu i američkim radnim mjestima, deportaciju ilegalnih imigranata koji generiraju velike socijalne probleme američkog društva, te vođenje vlastite američke vanjske politike i odbacivanje uloge svjetskog policajca. Na tim izjavama Trump je dobio izbore, to je ono što američki narod, američki radnici i porezni obveznici žele, bez toga Trump bi bio samo jedan od političara koji ne bi došao do izražaja.

Istini za volju, Trump je nakon preuzimanja vlasti nastavio slijediti svoju viziju, unatoč ogromnom protivljenju postojećeg političkog establišmenta. Donio je ili barem pokušao unijeti neke promjene na kojima je i počivala njegova kampanja, a čak je i njegova retorika ostala ista.

Međutim, sve se to promijenilo unutar samo tjedan dana. Trump je naglo promijenio politiku prema Bliskom istoku, politiku prema NATO-u, Kini, pa čak i prema trgovinskim sporazumima koje je donedavno kritizirao. Što se točno dogodilo, vjerojatno nikad nećemo saznati. Neki sumnjaju da je Trump postao žrtva političke ili kakve druge ucjene, ucjene toliko zastrašujuće da je bio primoran pogaziti svoje riječi, progutati ponos i napraviti kompletni zaokret u vanjskoj politici, time vjerojatno izgubivši potporu one iste vojske birača koja ga je dovela do pozicije u Bijeloj kući.

Foto: AP Photo/Mary Altaffer

Neki od kritičara smatraju da je Trump od samog početka bio neiskren, te je iskoristio nezadovoljstvo srednje klase i populizmom zadobio njihove glasove. No ta teorija ima jedan nedostatak, bolje reći nelogičnost. Zašto bi Trump, ako je doista od samog početka bio čovjek establišmenta, uopće kritizirao i razotkrivao taj isti establišment, time mu čineći nepopravljivu štetu? Nema smisla, mogao je šutjeti o svim tim skandalima. Naime, mnogi Amerikanci probudili su se iz sna upravo zahvaljujući svemu što se događalo oko Trumpove kampanje. Jer, moramo znati, da iako je Trump izdao vlastita načela za koja se zalagao, revolucionarni duh njegove kampanje i dalje je živ, te sve jači iz dana u dan.

Možemo ukratko proći samo neke od glavnih zaokreta u Trumpovoj politici koji su se dogodili u posljednjih mjesec dana.

Bliski istok i uloga svjetskog policajca

Trump je tijekom kampanje stalno tvrdio da Amerika mora prestati s praksom da bude svjetki policajac, uzastopce naglašavajući kako je američka intervencionistička politika bila pogubna za stabilnost Bliskog istoka. Štoviše, više puta je naglasio da je bio protiv američke invazije na Irak, te da su politike bivših administracija samo destabilizirale tu regiju i stvorile plodno tlo za terorističke skupine poput ISIL-a. Najzanimljiviji detalj jest da je samo tjedan dana prije totalnog preokreta politike američka administracija pod njegovim vodstvom izjavila da im svrgavanje Bashara Assada u Siriji više nije prioritet, već borba protiv terorizma.

I tada se dogodio raketni napad Tomahawk projektilima na sirijsku zračnu vojnu bazu, nakon čega se otvorila Trumpova Pandorina kutija. Napad je službeno bio odgovor na navodni kemijski napad sirijske vojske, za koji se sa sigurnošću ne može reći jeli se uopće dogodio, jer nitko nije proveo službenu istragu. No Trump tu nije stao, njegov fokus sada zaokuplja Sjeverna Koreja, bezazleni pas koji puno laje ali ne grize, no eto, Trump ima potrebu da i tamo uvede demokraciju, poput njegovih prethodnika.

Foto: US Navy

NATO i odnosi s Rusijom

Trump je napadao i NATO savez, tvrdeći da SAD previše ulaže, a premalo dobiva, te da ostale članice ne pridonose dovoljno. Čak ga je nazvao zastarjelim i nepotrebnim.  Istovremeno se zalagao za dobre odnose s Rusijom, čak je imao riječi hvale za Vladimira Putina, toliko omraženog među zapadnom elitom, zbog čega su ga mediji često napadali i nazivali „ruskim agentom“. Posebno je hvalio rusku ulogu u borbi protiv terorizma.

Danas Trump priča drugu priču, NATO proglašava „zaštitnikom međunarodnog mira i sigurnosti“, dok istovremeno hladnoratovski gomila vojsku na ruskim granicama, a niti odnosi s Rusijom nisu ništa bolji nego prije.

Kina

Kina je predstavljala babarogu u Trumpovoj kampanji, i to sasvim opravdano. Gubitak radnih mjesta i proizvodnih pogona koji su se preselili u tu zemlju, kao i u mnoge druge zemlje, bili su njegov glavni argument štetnosti dosadašnje američke trgovinske i gospodarske politike. Trump je optuživao Kinu za manipulacije valutom i trgovinski deficit prema toj zemlji.

Danas pak toj retorici nema niti traga, Trump je čak odustao od ukidanja famozne NAFTA-e, trgovinskog sporazuma sjevernoameričkih zemalja kojeg je nazvao „najgorim sporazumom u povijesti“. Sad pak tvrdi da će sporazum ostati na snazi.

Ima tu još podosta obećanja koja nije ispunio, ili se ne trudi dovoljno da ih ispuni, no za koja je još prerano reći jeli odustao od njih, poput izgradnje zida s Meksikom, zatim obustave ilegalne imigracije i deportacije onih koji već jesu u zemlji ilegalno, pa do takozvanog „isušivanja močvare“ u Washingtonu.

Možda je upravo taj neuspjeh u „isušivanju močvare“ bio koban po Trumpa. Takozvani „Deep state“, kako se kolokvijalno naziva spregu političkog establišmenta, obavještajnih službi i interesnih skupina, vlada američkim vrhom neometano već desetljećima, predsjednici i njihova administracija su samo figure za prezentaciju masama. Na što je sve ta „močvara“ spremna ne možemo niti slutiti, gospodari života i smrti koji vladaju iz sjene. Treba se samo prisjetiti kako je završio posljednji američki predsjednik koji je pokušao tu močvaru isušiti. Njegovo ime je John Fitzgerald Kennedy.

Autor: Ivica Mandekić