Nije li to čudno? Kad sam došao ovdje pred 17 godina i rekao da želim voditi kampanju izlaska Britanije iz EU, smijali ste mi se – e pa, moram primjetiti, ne smijete se sada, zar ne? Razlog zašto ste tako uzrujani, tako ljutiti, je postao sasvim jasan, nakon svega što je jutros rečeno.
Vi kao politički projekt ste u zabludi. U zabludi ste da vam se valuta ruši. Samo pogledajte Mediteran! U nastojanju da nametnete siromaštvo Grčkoj i Mediteranu, prošli ste jako dobro.
U zabludi ste oko poziva gospođe Merkel da čim više ljudi prijeđe Mediteran i dođe u Europu – izazvali ste ogromne podjele među nacijama i unutar samih nacija.
Vaš najveći problem, i ujedno razlog radi čega su Britanci glasali za izlazak, jest taj što ste tajno i prijevarama, bez da kažete istinu narodima Europe, nametnuli svima nama političku uniju. Kada su ljudi 2005. godine u Nizozemskoj i Francuskoj glasali protiv te političke unije i odbili zajednički ustav, vi ste ih jednostavno ignorirali i uveli Lisabonski sporazum kroz stražnja vrata.
Ovo što se dogodilo prošli četvrtak je veliki događaj. Ne samo za britansku politiku, već za europsku politiku, a možda i za svijetsku politiku.
Jer, ono što su mali ljudi učinili, što su obični ljudi učinili – što su učinili ljudi koji sustavno ugnjetavani zadnjih godina, čiji je životni standard počeo strmoglavo padati – jest to da su odbacili multinacionalno, odbacili su lihvarske banke, odbacili su krupne političke ribe i rekli; mi želimo svoju zemlju natrag, želimo natrag svoje more, želimo natrag svoje granice.
Želimo biti neovisni, vladati sami sobom, biti normalna nacija. To smo učinili i to se mora dogoditi. Tim činom nudimo tračak nade demokratima diljem ostatka europskog kontinenta. Sada ću reći što predviđam: Velika Britanija neće biti posljednja članica koja će izaći iz Europske Unije.
Pitanje je što sljedeće moramo učiniti? Na britanskoj je vladi da se pozove na članak 50 i mislim da ne smijemo dugo čekati na to. U potpunosti se slažem s tim da kako je britanski narod glasao, da tako moramo i postupiti.
Ono što bih volio vidjeti jest odrasli pristup pregovorima o drugačijem obliku međusobnih odnosa. Znam da doslovno nitko od vas nikad nije radio nikakav pravi posao, niti radio u gospodarstvu, niti u trgovini, niti ikada stvorio posao. Ali poslušajte me.
U pravu ste gospodine Schultz – UKIP je uvijek protestirao protiv establišmenta a sada establišment protestira protiv UKIP-a. Nešto se tu dogodilo. Poslušajmo malo pragmatične ekonomije – moja zemlja i vaša zemlja, među nama postoji velika trgovinska razmjena dobara i usluga. Taj posao doprinosi i vama i nama, to je bitan odnos. Ukoliko želite iz nekakvog prkosa prekinuti dosadašnju gospodarsku suradnju, posljedice bi bile daleko gore za vas nego za nas.
Čak i nikakav posao je bolji za Veliku Britaniju od trulog poslovnog odnosa koji sada imamo. Ali kada bismo se našli u situaciji da su ponovno uvedene carine i porezi na proizvode poput automobila, tada bi stotine tisuća njemačkih radnika bile u opasnosti da izgube svoj posao.
Zašto ne bismo bili odrasli, pragmatični, odgovorni, realni i uspostavili razuman poslovni odnos bez carinskih stopa i priznali da vam Velika Britanija može biti prijatelj, da ćemo trgovati sa vama, surađivati sa vama. Učinite to, učinite to s odgovornošću i s oprezom, i pustite nas da slijedimo vlastite globalne ambicije i vlastitu budućnost.
Izvor: Youtube, Tribun
