Iako su mnogi upozoravali da će doći do neodrživog scenarija, sada se vide posljedice dugogodišnjeg društvenog jala i katastrofalne gospodarske politike.

Savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje Hrvatske gospodarske komore (HGK) Davorko Vidović, pritom se postavio kao tobožnji prorok nepredviđene zle kobi, najavivši da se Hrvatskoj „sprema drama na koju se nije pravovremeno reagiralo.

Iako to znamo već godinama, tek sada se počelo intenzivnije govoriti o evidentnom višegodišnjem problemu za koji su zaslužni hrvatski građani zajedno s političkim nespobnjakovićima i pohlepnim poslodavcima.

S obzirom da se bazen radnika u Hrvatskoj već odavno ispraznio, radna snaga crpila se iz BiH i Srbije, ali je i taj bazen presušio. Sada se priča okreće u poznatom i već davno predviđenom scenariju – uvođenju radnika iz kulturološki i etnički stranih zemalja.

Kvota za uvoz takve radne snage već je podignuta početkom ove godine, a već je i poznato odakle će se dovlačiti nova radna snaga, iako je nepoznato kako se takvi namjeravaju zadržati. Među glavnim izvorima novih radnika spominju se Pakistan, Indija i Filipini.

Međutim, kako ističe sam Vidović, ova zemlja „nema useljeničku politku, nemamo pojma kako reimigrirati, kako zadržati postojeće radnike,“ ali tvrdi kako plaće i druge beneficije navodno moraju rasti.

Očekivano, protjerivanje vlastitog naroda rezultirati će stalnom fluktuacijom imigranata za koje zapravo nitko niti ne očekuje da se zadržavaju u nas, pa je svaki spomen „integracije“ već propala stvar, iako je oduvijek takva i bila, jer je u pitanju obična marksistička utopija zasnovana na imbecilnom negiranju prirode i kultura.

Hrvatska je u međuvremenu dogurala do stanja u kojem radnici sa sigurnim poslom i solidnim plaćama svejedno odlaze u sve većem broju, što ukazuje i na kroničan društveni jad, zatucanost, zaostalost i zavidnost koja je kontinuirani višegodišnji vjerni pratitelj neodrživog ekonomskog sustava.

Dio poslodavaca, ali i političara čudi se k’o pura dreku što se nitko ne javlja na oglase za koje navodno nude dobru plaću i povoljne uvjete. Začudo, sada plaće za poslove koje više nema tko raditi mogu biti veće.

Međutim, upravo gore navedeni razlozi uzrok su tome što ova zemlja proživljava polagani ali sigurni kolaps i što više ni oni s dobrim plaćama nemaju baš pretjeranu želju živjeti u pljesnivom društvu kontinuiranog društvenog jala, medijskog maltretiranja političkim prepucavanjima emocionalno impotentnih kretena, moralnog i povijesnog ucjenjivanja, kao i zatucanih ateističko-religijskih sukoba i zavisti.