Njemačke i francuske vlade pojačale su pritisak za dobivanje financijskih sredstava od EU, kako bi kupovale i preprodale oružje vojskama afričkih zemalja, prenosi EUobserver.

Prva takva bizarna ideja zapoćela je u lipnju 2018. godine pod još bizarnijim nazivom „Europska tvornica mira“ (EPF) koju je iznio diplomatski ogranak EU pod akronimom EEAS.

Protekle srijede europski ambasadori su iza zatvorenih vrata raspravljali o tome da se 10.5 milijardi eura osigura za EU „vojne operacije i pomoć u osiguranju“. Ironično, takve aktivnosti nisu zakonite.

To je dodatni proračun ne samo zato što su to skupa poduzeća, već i zbog toga što pravila koja upravljaju proračunima EU ne dopuštaju takve vrste operacija“, rekao je prošlog tjedna veleposlanik Afričke unije Ranier Sabatucci.

Na pitanje kakve su zaštitne mjere kako bi se spriječilo da oružje ne dospije u ruke terorista ili na crno tržište, glasnogovornica Europske komisije iz EEAS-a odbila je odgovoriti.

Neću detaljno raspravljati o tome kako će izgledati ovaj prijedlog“, rekla je.

Ideja EPF-a je navodno pružati financijsku podršku vojnim operacijama EU te međunarodnim operacijama u trećim zemljama, uz vojnu obuku te opskrbu oružjem.

Njemačka etnomazohistička kancelarka posebno je pozvala njemački parlament da razmotri restrikcije u pogledu prodaje oružja kako bi se omogućila njegova prodaja afričkim zemljama, posebice u regiji Sahel na jugu Sahare.

Kao razlog tome navodi se uobičajena propaganda na razini SAD-a – „rat protiv terorizma.“

Merkel tako navodi kako Njemačka još od 2013. pomaže vojnim jedinicama u Maliju da se bore protiv terorista, ali da je ta pomoć svedena samo na obuku, bez opskrbe oružjem.

Ironično, kao glavni argument Merkel navodi činjenicu da bi afričke zemlje mogle oružjem opskrbljivati Rusija, Kina ili Saudijska Arabija.

Iako je to više nego očito protuzakonito, EU je financirala razne vojne operacije u Africi, kao što je primjerice sukob s al-Shabaabom u Somaliji.

Unatoč 30-godišnjoj opskrbi ovim oružjem, Somalija je i danas zemlja kaosa u kojoj su civili i dalje najveće žrtve jer je oružje uporno završavalo u rukama terorista i militanata.

Podrška vladinom režimu u Maliju rezultirala je pak pridruživanjem mnogih građana „terorističkim“ skupinama u znak odmazde.

Pomaganje Africi u bilo kojem smislu, financijskom, humanitarnom ili oružanom, uvijek je rezultiralo još većim brojem gladnih, protjeranih ili ubijenih. Kao glavni motiv takvih scenarija javnosti se redovno serviraju srcedrapajuće laži o gladi i siromaštvu te navodnoj krivnji „kolonizatora“ i generalno Europljana za takve situacije. Europljani ni za što od toga nisu krivi, ali vladari EU uz niz „humanitarnih“ organizacija – jesu.

U praksi je dokazano da Africi ne treba ničija pomoć u međusobnom masovnom ubijanju, kao ni po pitanju gladi, siromaštva. Ako se pitate zašto, promotrite kamo su desetljeća „pomoći“ dovele Afriku.