Bolnice zasigurno nisu mjesta koja bi se mogla smatrati inspiracijom. One su neugodne i sterilne, imaju stroga pravila i nemaju previše duha. One mogu činiti čuda po pitanju zdravstvene njege – ali što više učimo o važnosti emocionalne dobrobiti koja se odnosi na dobro fizičko zdravlje, sve se više čini da bolničko okruženje to nema.

Međutim, u Norveškoj su u liječenje unijeli duh prirode te istražuju rješenje imajući na umu mlade pacijente. Zdravstvene prednosti provođenja vremena u prirodi su iznova i iznova dokazivane, pa zašto onda ne dopustiti da bolesna djeca provedu neko vrijeme među drvećem?

Imajući to na umu, dvije najveće bolnice u zemlji, uz pomoć fondacije Friluftssykehuset, stvorile su centar Outdoor Care Retreats, poznat i pod nazivom friluftssykehuset. Izgrađen u partnerstvu s arhitektonskom tvrtkom Snøhetta, prostori pružaju pacijentima dobrodošlicu bez strogih tretmana i izolacije koji često prate dugoročnu hospitalizaciju.

Izraz friluftssykehuset dolazi od norveškog koncepta friluftsliv – važnost provođenja vremena u prirodi – u kombinaciji s riječju iz bolnice, sykehus.

Prvi od ovakvih centara uvučen je u bujnu šumu u blizini potoka, nekoliko minuta hoda od ulaza u najveću norvešku bolnicu, Sveučilišnu bolnicu u Oslu. Sestrinska građevina se nalazi do ribnjaka u listopadnim šumama bolnice Sørlandet u Kristiansandu na jugu Norveške.

Maren Østvold Lindheim, dječja psihologinja koji radi u Odjelu za dječje i adolescentsko mentalno zdravlje u bolnici u Oslu i njezini kolege godinama odvode pacijente u šumu u blizini Sveučilišne bolnice Oslo. Isprva je počelo s nekoliko djece, a uskoro su dovodili grupe u šumu da pale krijesovete da voze kanu na obližnjem jezeru. Nažalost, ovakva prilika može se pružiti samo djeci dovoljno dobrog zdravlja za putovanje; Lindheim je inicirala ideju o stvaranju prostora koji je dostupnijisvoj djeci.

Odvođenje pacijenata izvan bolnice pomaže im da se opuste i pronađu snagu da prođu kroz svoje liječenje“, kaže Lindheim. „Biti u prirodi daje im osjećaj mogućnosti: imaju više energije, više nade i više kreativnosti.“

Kolibe od 35 četvornih metara podsjećaju na kuće na drveću i utvrde. Na fotografijama možete vidjeti da su kolibe dostupne osobama u invalidskim kolicima, a prostran ulaz je dovoljno velik da napravi mjesta i za bolničke krevete. Kako ih opisuje Snøhetta, „osvijetljene kolibe su oblikovane kao kosi drveni blokovi koji se protežu u krajolik kroz asimetrične grane.” Interijeri su obloženi hrastom, u skladu s okolinom; eksterijeri će izblijediti do sive boje i postati još više integrirani s krajolikom tijekom vremena.

U unutrašnjosti se nalazi glavna soba, mali privatni prostor i kupaonica. Šareni jastuci pretvaraju se iz lounging komada u građevinski materijal za gradnju utvrde ili bilo što drugo što mašta pruži umu.

Priroda pruža spontanu radost i pomaže pacijentima da se opuste. Biti u prirodnom okruženju donosi im obnavljanje mirnoće koju mogu vratiti sa sobom u bolnicu. U tom smislu, Outdoor Care Retreat pomaže motivirati pacijente bolje podnesu liječenje i da doprinesu boljem tretiranju bolesti“, kaže Lindheim.

Šetnja šumom kao odmor od svakodnevice modernog doba

Kružni otvor na stropu omogućuje gledanje stabala, a veliki stakleni prozori mogu biti širom otvoreni, smanjujući granicu između vanjskog i unutarnjeg. U Snøhetti primjećuje da „na ovaj način, posjetitelji mogu zaviriti u šumu, namirisati vlažni šumski pod i slušati zvuk kapanja vode dok su još uvijek u kabini.

Kolibe su otvorene za djecu do 18 godina, uz dopuštenje liječnika, a roditelji ih mogu neometano posjećivati. Ipak, one su otvorene i za starije pacijente vikendima i u popodnevnim satima.

Iako je koliba integrirana u bolnički kampus, njezino skrovito mjesto i prirodna estetika dopuštaju da se percipiraju kao vlastito mjesto. To je mjesto prigušene magije, mjesto izvan običnog koje pruža velikodušan i mnogo potreban prostor za disanje za posjetitelje svih dobi,“ tvrde iz Snøhette.