Nova generacija hrvatske političke desnice – Dominik Pešut

Razgovor s predstavnikom stranke Generacije obnove i nositeljem izborne liste koalicije Desne lige u osmoj izbornoj jedinici

Ponajprije, molimo vas da naše čitatelje ukratko upoznate s programom Generacije obnove, te vaš angažman na predstojećim parlamentarnim izborima.

Temeljna načela Generacije obnove dotiču se različitih tema, od problema odlaska mladih iz Hrvatske i ekonomije do vanjske politike i važnosti obitelji. Na predstojeće parlamentarne izbore Generacija obnove izlazi unutar koalicije Desne lige – koalicije Neovisnih za Hrvatsku, Hrvatske stranke prava i Generacije obnove. Svaka izborna jedinica u sklopu dogovora s koalicijskim partnerima ima svoje naglašene programske točke za predstojeće parlamentarne izbore, te su tako za VIII. izbornu jedinicu programske točke sljedeće: poboljšanje efikasnosti pravosuđa, racionalizacija javne uprave i smanjenje poreza, sigurnost hrvatskih granica i poboljšanje radnih uvjeta policije i zaštitarskih službi, monetarni i fiskalni suverenitet te sloboda govora i istraživanja. Koalicijski nositelji lista iz redova Generacije obnove prisutni su u VII. i VIII. izbornoj jedinici, naime predsjednik Generacije obnove Frano Čirko u VII. jedinici te ja u VIII. izbornoj jedinici, a naši članovi prisutni su na kandidatskim listama u većini ostalih izbornih jedinica.

Oglas:

     

 

U svojem dosadašnjem radu često ste govorili o iseljavanju mladih iz naše zemlje, što posljedično vodi prema neodrživom mirovinskom sustavu i gospodarskom problemu nedostatka adekvatne radne snage na domaćem tržištu rada. Koje su po vama mjere koje bi buduća vlast trebala poduzeti da bi mlade ljude zadržala u Hrvatskoj?

Hrvatska treba učiniti svoje gospodarstvo konkurentnim razvijenijim europskim gospodarstvima kroz sniženje i ukidanje raznih poreznih i ostalih nameta. To bi privuklo investicije i time otvorilo nova radna mjesta, a poslodavci bi mogli pružiti veće plaće zbog manjih nameta. Kvalitetni i visoko plaćeni poslovi su ono što većina mladih traži. Preduvjeti za smanjenje nameta su redukcija zaposlenih u javnoj upravi kroz sveobuhvatnu reformu javne uprave kroz daljnju informatizaciju i administrativno-teritorijalnu preraspodjelu odnosno smanjenje broja općina, gradova i županija. Reforma javne uprave važan je korak u borbi protiv klijentelizma u Hrvatskoj, s obzirom da klijentelističke stranke poput HDZ-a, SDP-a i IDS-a uvjetuju odanost svoje stranačke mašinerije zaposlenjem u javnome sektoru.

Vezano uz prethodno pitanje, konkretno glede našeg mirovinskog sustava koji je dugoročno neodrživ zbog lošeg omjera aktivnog radnog pučanstva i velikog broja umirovljenika, ponajviše zbog loše demografske slike s kojom je suočena čitava Europa, kakav je vaš plan demografske obnove Hrvatske?

Niski natalitet u Hrvatskoj i Europi plod je kulturalnih promjena na Zapadu u posljednjih 200 godina, primjerice širenje visokoga obrazovanja i posljedični kasniji početak samostalnoga života brojnih mladih, radna i politička prava žena, rastakanje uloge obitelji i rašireni individualizam. S obzirom na praktičnu ireverzibilnost navedenih procesa, vrlo teško je u značajnijim brojevima poboljšati demografsku sliku u Hrvatskoj ili drugdje na Zapadu. Natalitet se može ograničeno poboljšati različitim mjerama koje bi olakšale život roditeljima, poput državnih kredita, prilagodbe mirovina i ostalih financijskih mjera koje potiču roditelje ovisno o broju djece, no demografski problemi su uglavnom uzrokovani civilizacijskim promjenama i kao takve ih valja sagledavati. Majčinstvo i kućni poslovi bili su glavni poslovi prosječne žene u ne tako dalekoj prošlosti, dok je muškarac uglavnom bio taj koji je osiguravao financijsku egzistenciju obitelji. Danas je prosječna žena dio radne snage te nema vremena za više trudnoća i odgoj, a često niti ne želi imati puno djece. Demografsko pitanje je pitanje koje se ne može u jednome trenutku ili jednome mandatu riješiti pomoću nekoliko političkih odluka, već ovisi o kolektivnoj svijesti društva te koliko je svakome pojedincu broj djece važan, a naročito ženama. U tome smislu, kroz medije i kulturu valja dugoročno promovirati obiteljski život. S druge strane, treba činiti sve kako bi se hrvatska dijaspora i mladi vratili u domovinu, a za to su nužne prethodno spomenute temeljite gospodarske reforme.

Mnogi europski političari kao demografsko riješenje zagovaraju imigraciju. Čitajući vaš program, očito je da ste stranka koja se protivi masovnoj, pogotovo ilegalnoj imigraciji. No, kakav je vaš stav prema legalnoj imigraciji radne snage?

Protivimo se bilo kakvoj vrsti masovne imigracije, uključujući putem legalne imigracije radne snage. Navedeno isključuje povratak hrvatske dijaspore, koji valja poticati. Treba se ostvariti uvjete za svojevoljan povratak hrvatskih radnika u Hrvatsku, a ne hrvatske radnike zamjenjivati pripadnicima drugih naroda.

Kako regulirati državnu upravu i javne tvrtke da prestanu biti rasadnici birokracije i uhljebništva? Neki političari zagovaraju smanjenje ljudstva u institucijama i javnim tvrtkama, no je li to doista izvedivo, bi li se samim tim povećala efikasnost i smanjili troškovi, te što bi se dogodilo s viškom radne snage koji bi time nastao?

Treba se smanjiti broj zaposlenih u javnoj upravi kroz informatizaciju i smanjenje broja administrativno-teritorijalnih jedinica. Time bi se naravno smanjili troškovi, ali i zajedno s informatizacijom povećala efikasnost. Efikasnost se još treba poboljšati transparentnošću troškova javnih tvrtki i uvođenjem sustava nagrada i kazni za kvalitetan odnosno manjkav rad pojedinca u javnoj tvrtki. Otpuštanje radnika iz javne uprave treba provoditi postepeno kako bi se moglo na vrijeme pripremiti programe prekvalifikacije u obrazovnome sustavu i dopustiti tržištu da stvori nova radna mjesta. Krajnji cilj je prebacivanje svog viška radnika iz javnoga sektora u privatni sektor.

U koaliciji ste s nekoliko stranaka, od kojih su neke već jako dugo na hrvatskoj političkoj sceni. Kako gledate na dosadašnje stanje „desnice“ u Hrvatskoj? Dojam većine građana je taj da artikulirana politička desnica već duže vrijeme u ovoj zemlji gotovo da i ne postoji. Zašto smatrate da će se vašim angažmanom to promijeniti?

Stanje desnice u Hrvatskoj se poboljšava u posljednjih nekoliko godina, međutim navedene promjene nisu dovoljno dobro artikulirane, medijski popraćene ili su upitnog kredibiliteta i previše kompromisne. Naš angažman mijenja te dojmove, vjerujem već i ovim intervjuom, i nastavit će to mijenjati.

Kakav je vaš stav prema iseljenoj Hrvatskoj i Hrvatima u Bosni i Hercegovini? Smatrate li da Hrvati u BiH ne uživaju svoja građanska prava u odnosu na druga dva konstitutivna naroda?

Naš stav prema iseljenoj Hrvatskoj je pozitivan i njihov angažman po pitanju interesa hrvatskoga naroda i Republike Hrvatske uvijek smatramo dobrodošlim. Želimo postići ono što je potrebno kako bi se hrvatska dijaspora u većim brojevima svojevoljno vratila u domovinu, a smatramo da se to može postići oživljavanjem hrvatskoga gospodarstva i iskrenom željom i radom za povratak hrvatske dijaspore. Hrvati u Bosni i Hercegovini su dvostruko zakinuti. S obzirom na malobrojnost Hrvata, Bošnjaci mogu birati predstavnika Hrvata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine po trenutnome izbornome sustavu, čime Hrvati efektivno gube svojega predstavnika u Predsjedništvu BiH. S druge strane, Hrvati nemaju vlastitu federalnu jedinicu u BiH, već su manjina u Federaciji u kojoj im dugoročno budućnost kroje većinski Bošnjaci. Predstavnika Hrvata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine trebali bi moći birati samo Hrvati i Hrvati bi trebali imati vlastitu federalnu jedinicu u Bosni i Hercegovini.

Treba li Hrvatska preuzeti euro, te na koji način bi Hrvatska mogla zadržati monetarnu neovisnost bez posljedica po svoje gospodarstvo?

Hrvatska ne bi smjela preuzeti euro ako nam je imalo stalo do naše monetarne suverenosti. Preuzimanjem eura Hrvatska bi u potpunosti prepustila svoju monetarnu politiku centrima moći Europske unije, a njihovi interesi često nisu u skladu s interesima Republike Hrvatske. Ako bi nam Europska unija otežavala gospodarsku sudbinu zbog neprihvaćanja eura, onda se slobodno možemo zapitati kakva je to tvorevina Europska unija. Određenu vrijednost trenutno gubimo u konverzijama, međutim to je malena cijena za dugoročnu monetarnu neovisnost Republike Hrvatske.

Vi ste predstavnik Generacije Obnove u osmoj izbornoj jedinici, u što spadaju grad Rijeka i njena okolica. Svima nam je jasno da je Rijeka grad turbulentne političke prošlosti i velike gospodarske povijesti, svedena na sjenu svoje nekadašnje moći. Smatrate li da je za to isključivo odgovorna jednopartijska vlast koja upravlja ovim gradom već desetljećima, ili su problemi korjenitiji?

Glavnu odgovornost snosi jednopartijska vlast koja upravlja gradom desetljećima, međutim dijeli ju s klijentelističkim vlastima koje su se izmjenjivale na nacionalnoj razini. Postoje brojni uspješni gradovi u Hrvatskoj, međutim Rijeku obilježava gradsko sivilo i političko crvenilo, koji su međusobno povezani.

Znamo da je Rijeka proglašena Europskom Prijestolnicom Kulture, vidjeli smo i program s kojim je ta titula dobivena. Kako komentirate da je takav program uopće osvojio prvo mjesto? Je li problem zapravo u Europi, a ne u Rijeci?

Očito je problem u Europi, jer da je stanje u Europi razumno, Rijeka s mnogim dijelovima svoga programa ne bi dobila svoju titulu. Radi se o stoljetnoj dekadenciji umjetnosti i kulture na Zapadu. Dat je prostor mnogim postmodernističkim umjetničkim akrobacijama kojima ne bi bilo mjesta u tradicionalnoj europskoj umjetnosti i kulturi. Igranje sa simbolikom komunističkih totalitarnih režima uopće nije vrijedno komentara, jedino stroge osude.

Nevladine udruge u ovoj zemlji primaju pozamašne svote novca iz državnih i gradskih proračuna, novca poreznih obveznika, a mnoge od tih udruga otvoreno već godinama vrše promicanje društvenih promjena s kojima se većina populacije možda i ne slaže. Smatrate li da bi se udruge koje se bave političkim i svjetonazorskim aktivizmom trebale same financirati, te bi li smjele primati donacije od inozemnih vlada i organizacija?

Udruge bi uvijek trebale biti u mogućnosti primati donacije, međutim njihov rad bi trebalo regulirati odgovarajućim zakonima. Ako je određeni rad protivan nacionalnim interesima, takav rad bi trebao biti zabranjen, međutim ono što je zabranjeno treba biti jasno određeno kroz zakone koji nisu podložni ad hoc interpretacijama. Projekti na nacionalnoj i lokalnoj razini bi trebali biti više podređeni nacionalnim interesima, međutim to ovisi i o lokalnim vlastima različitih političkih predznaka.

Kako gledate na događanja u Europi, na demografsku zamjenu stanovništva, gubitak nacionalnih identiteta, širenje liberalnih svjetonazora i gušenje slobode govora? Ima li hrvatski identitet u takvoj zajednici naroda budućnost ako ni države koje su nositelji te zajednice nemaju snage niti volje sačuvati vlastiti identitet? Može li Hrvatska ustrajanjem pri članstvu u Europskoj Uniji ostati „svoja na svome“?

Zapadna civilizacija ušla je u stadij propadanja, ne možemo održati brojeve pripadnika vlastitih naroda, već tražimo zamjene, međutim s tim zamjenama dolaze i druge kulture ili civilizacije. Najjača civilizacija koja ulazi u Europu s masovnom imigracijom je islamska civilizacija i možemo pretpostaviti kako će do kraja ovoga stoljeća islamska civilizacija postići dominaciju nad Zapadnom Europom, prvenstveno demografskim putem. Ono što kao Hrvati moramo učiniti kako bi naš narod i kultura dugoročno opstali jest povezati se sa sličnim srednjoeuropskim i istočnoeuropskim narodima, poput Mađara, Poljaka, Ukrajinaca itd. Morat će nas biti dovoljno kako bismo se suprotstavili ako nova, islamska Europa odluči krenuti na istok. Politička ljevica će do tada u Europi praktično izumrijeti, ili jednostavno vršiti funkciju koju su hrvatski mađaroni vršili za vrijeme Austrijskoga Carstva i Austro-Ugarske. Današnja politička ljevica ima iluzije kako se svi na svijetu mogu pretvoriti u internacionalne socijaliste, međutim do kraja stoljeća će ipak osjetiti okus vlastitog lijeka od onih za čija su se prava grčevito borili. Brojni žitelji Zapada to već osjećaju, pa se počinju seliti u etnički homogene europske zemlje poput Poljske i Mađarske. Izbjeglice s razvijenog Zapada će kroz vremena koja dolaze biti sve češća i češća pojava, a kao stranka smo na društvenim mrežama već imali priliku dobiti upit za smještanje burskih, bjelačkih izbjeglica iz Južne Afrike, koje pate pod opresijom i neodgovornošću crnački dominiranog režima. Možemo pretpostaviti da će se u sadašnjim zemljama Europske unije stvoriti kontrastni islamski i domorodački europski blok, zbog čega je Europska unija dugoročno neodrživa.